Mrzitelji su često glasnija skupina, jer volonteri i dobri ljudi nemaju ni vremena ni želje hvaliti se svojim postupcima: oni su na terenu, pomažu, često plaču zajedno s nesretnim ljudima, dijele i dobro i zlo s izbjeglicama.
Mnogi od njih doputovali su izdaleka kako bi se priključili hrvatskim volonterima, a neke od njih uspjeli smo nakratko odvojiti od njihovog zadatka kako bi nam ispričali svoja iskustva. Među njima je i mlada Amerikanka koja nije mogla pasivno gledati ljudsku patnju.
“Imala sam slobodnog vremena pa sam zajedno s rođacima sjela u avion i došla pomoći. Toliko je tužno to što oni doslovno nemaju kamo. O tome se priča kao o političkom problemu, a zaboravljaju da je riječ o ljudima i njihovim životima. Sve su žrtvovali kako bi pobjegli iz zemalja razorenih ratom. To nije pretjerivanje”, kaže volonterka, pa dodaje: “Razgovarala sam s kirurzima, znanstvenicima, ljudima koji govore pet jezika… To su nevjerojatni ljudi koji mogu pridonijeti bilo kojoj zajednici”.
Brojni volonteri iz Mađarske
Među volonterima je i određen broj onih koji su došli iz Mađarske.
“Volontirala sam i u Mađarskoj, ali tamo je granica sada zatvorena. Vidjela sam na vijestima što se ovdje događa i nisam mogla ostati kod kuće. Ponekad nas pitaju zašto im pomažemo, kad nam ne mogu dati ništa zauzvrat. Ali, vrlo su zahvalni”, kaže pak druga volonterka.
Iz Szegeda je došla i volonterka koja je puna tri mjeseca pomagala izbjeglicama u Mađarskoj.
“Pokušavamo razveseliti djecu jer prolaze kroz vrlo teško razdoblje. Igramo se s njima, nasmijavamo ih… Ne možete ni zamisliti to što su oni prošli”, prepričava dok s mališanima u izbjegličkom kampu u Tovarniku puše mjehuriće od sapunice.
“Ovdje smo da im ponudimo osmijeh, ljubav, pomoć, razgovor. Jer, nitko s njima ne komunicira, ništa ne znaju. Pričamo s njima… Ne traže previše, žele samo vidjeti nasmijana lica”, prepričava pak svoja iskustva volonterski par koji je također doputovao u Hrvatsku pružiti pomoć.
Izvor: Index.hr