Foto: Vijesti.me
Veljović od ljeta 2007. do 2011. godine bio je direktor Uprave policije, a potom je u periodu od 30. jula 2018. do 17. decembra 2020. godine u drugom mandatu bio prvi čovjek crnogorske policije.
Tokom karijere na čelu bezbjednosnog sektora, Veselin Veljović, od strane opozicionih partija, dijela nevladinih organizacija i medija često je optuživan za netransparentnost, zloupotrebu policije i moći, bespogovornu političku lojalnost Milu Đukanoviću, ali i za umješanost u brojne slučajeve prodaje državne imovine.
Nakon okončanja prvog mandata Veljović je bio savjetnik tadašnjeg predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića za oblast bezbijednosti i odbrane, a u vrijeme Vlade Mila Đukanovića od 2014. godine i sekretar Veća za nacionalnu bezbijednost.
Kada je u decembru 2020. posle razgovora sa tadašnjim potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem otišao iz UP ponovo je zaposlenje našao u kabinetu bivšeg predsjednika Mila Đukanovića.
Funkciju savjetnika za bezbijednost i odbranu Veljović je obavljao sve 20. maja ove godine.
Od Pljevalja do Podgorice
Nakon završetka Vojne akademije u Beogradu Veljović je jedno vrijeme bio u JNA, a potom se na početku 1992. godine zaposlio u tadašnji MUP Crne Gore, gdje je te godine postavljen za komandira Stanice policije u Centru bezbjednosti Pljevlja.
Početkom devedesetih godina, u vreme političkog i državnog savezništva zvanične Podgorice i Srbije Slobodana Miloševića, u Pljevljima i okolnim selima Bukovice, paravojne srpske jedinice su vršile progon bošnjačkog stanovništva. Iako je dio Bošnjaka iz tog kraja problematizovao njegovu ulogu u tim događanjima, Veljović je tvrdio da je crnogorska policija omogućila mir u Pljevljima. U tom periodu iz Bukovice je raseljeno oko 125 porodica.
Veljović je na 1995. godine postavljen za komandanta SAJ-a, gdje je na početku 1998. godine u vrijeme političkih previranja između Mila Đukanovića koji je kontrolisao crnogorsku policiju i Momira Bulatovića, odigrao ključnu ulogu tokom nasilnih demonstracija, 14. januara 1998. kada sa svojom jedinicom nije dozvolio prodor demonstranata u zgradu tadašnje Vlade.
Komandant SAJ-a Veljović je bio sve do 2005. godine, a tokom desetogodišnjeg angažovanja završio je više međunarodnih stručno-specijalističkih kurseva i seminara u zemlji i inostranstvu koji analiziraju terorizam kao globalni izazov i bezbijednosnu prijetnju.
Za stručni i profesionalni rad u Ministarstvu ocjenjivan je najvišim službenim ocjenama i više puta nagrađen i pohvaljen.
Povodom Dana bezbijednosti, odlikovan je Ordenom zasluga za oblast odbrane i bezbjednosti prvog stepena i dobitnik je plakete Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, za zasluge u razvoju i unapređenju antifašizma u Crnoj Gori, pišu Vijesti.
Ubistva, napadi na novinare, crne trojke
Iza ere Veselina Veljovića, najmoćnijeg bezbednjaka od nezavisnosti Crne Gore, ostao je niz nerasvetljenih ubistava, napada na novinare i krivičnih dela kojima je oštećena državna imovina.
Njegovu eru obeležio je i meteorski uspon crnogorskih organizovanih kriminalnih grupa, koje su u poslednjoj deceniji toliko ojačale da su prepoznate kao jedna od većih pretnji na kriminalnoj mapi Evrope.
Bivši policijski službenik Brajuško Brajušković optužio je 2013. godine Veselina Veljovića da je navodno organizovao „crne trojke“ – batinaške grupe, koje su navodno prebijale nepodobne novinare, opozicionare, neistomišljenike na početku 21. veka.
Ta afera nikada nije dobila epilog.
U maju 2004. godine ubijen je urednik „Dana“ Duško Jovanović, ali naručioci i direktni izvršioci nikada nisu pronađeni. Za ovaj slučaj Veljović je više puta tvrdio da je operativno rešen, ali da je i “nepovratno izgubljen zbog profesionalnog nesnalaženja tadašnjeg tužioca”.
U vreme Veljovićevog upravljanja policijom, pretučen je novinar Vijesti Tufik Softić u Beranama 2007. ali i organizovana sačekuša za direktora “Vijesti” Željka Ivanovića u noći 1. septembra 2007. godine.
Veljovićevom vozaču i šefu obezbeđenja Milenku Rabrenoviću je suđeno zbog pretnji upućenih novinarki Oliveri Lakić. Lakić je prethodno, 2011. godine, pisala o švercu duvana iz fabrike “Tara” iz Mojkovca.
U vreme njegovog rukovođenja, 2011. godine, iz Uprave policije je potekao falsifikovani listing telefonskih razgovora tadašnjeg premijera Igora Lukšića. Tim listingom je pokušana kompromitacija Igora Lukšića tako što se među pozivaocima našlo ime i osuđenog narko-bosa Darka Šarića. Iako je Lukšić, sa mesta premijera, insistirao na efikasnoj istrazi, nikada nije otkriveno ko je falsifikovao listing.
Nakon te afete ali i pritisaka međunarodne zajednice, Veljović je morao da ode sa čela UP.
Štetni ugovori
Deo nevladinog sektora ali i medija godinama su Veselina Veljovića iznačavali za štetne ugovore koji se odnose na prodaju imovine u vlasništvu policije i Ministarstva unutrašnjih poslova.
Afera “Limenka” je državu koštala više od 10 miliona evra na osnovu sudske presude po tužbi Aca Đukanovića, brata bivšeg predsednika Crne Gore Mila Đukanovića. Đukanović je tužio državu zbog neispunjenog ugovora o ustupanju zemljišta koje je bilo u vlasništvu Uprave policije.
Veljović je označavan i kao odgovorna osoba za sklapanje problematičnog ugovora 2011. godine, o kupovini kamp-hotela „Zlatica“ u Podgorici od biznismena Žarka Burića za 8,3 miliona evra, za potrebe obuke Specijalne antiterorističke jedinice.
Prethodno je Vlada prodala Buriću kamp-hotel Zlatica i još dva hotela (Crna Gora i Ljubović), za mnogo nižu cenu od 4,7 miliona evra.
Veljović je u zgradi Normal company, koju je gradio Burić, vlasnik trosobnog stana zbog kojeg je MANS tvrdio da ga je kupio tako što je platio samo trećinu njegove vrednosti. MANS je podnio krivičnu prijavu protiv Veljovića i Burića zbog sumnje da je oštećen državni budžet radi pribavljanja protivpravne finansijske koristi. Ovaj slučaj nikada nije odmakao od tužilačkog izviđaja.
Mediji su pisali i da dugogodišnji prvi policajac ima enormno bogastvo i da krije da je vlasnik kuće od preko milion evra u naselju Dahna.
To je više puta demantovao tvrdeći da je to vila njegovog tasta.