U političkim govorima nedovoljno se govori o stvarnim problemima sa
kojima se obični ljudi u Republici Srpskoj, i cijeloj BiH, suočavaju, u
okruženju narušene ekonomije, visoke stope nezaposlenosti i
nekontrolisane korupcije.Umjesto toga, stvara se slika Republike Srpske
okružene neprijateljima, domaćim ili stranim. Ovo je politika
nesigurnosti, a ne nade. Ali, ova nesigurnost je u najmanju ruku
pretjerana i, po mom mišljenju, nepotrebna.
Realnost je da ne postoji prijetnja postojanju Republike Srpske. Da,
postoje povremeni pozivi na ukidanje od strane Bošnjaka, Hrvata ili
drugih. Ali, ovi pozivi su jednako neprihvatljivi kao i pokušaji Srba da
naruše državne pravosudne institucije ili da promoviraju odcjepljenje. U
skladu sa Dejtonom, BiH je zemlja sa dva entiteta i, uz Ujedinjeno
Kraljevstvo i naše partnere kao garante Mirovnog sporazuma, tako će i
ostati.
U redu, tačno je da smo u prošlosti svjedočili prenošenju nekih
nadležnosti sa entiteta na državu, uz podršku međunarodne zajednice.
Postojali su, i sada postoje, dobri razlozi za to i zato su ove promjene
u to vrijeme dobile podršku Parlamentarne skupštine BiH i predstavnika
srpskog naroda. Objektivno, još uvijek postoje snažni argumenti za
dodatnu centralizaciju u određenim područjima. Ako bi se to uradilo kako
treba, pojačala bi se koherentnost, povećali standardi i poboljšala
efikasnost. To bi smanjilo fokus na etničku pripadnost i okrenulo ga
prema efikasnom pružanju usluga.
Ali –ovo je važano – mi smo, zajedno sa našim EU i američkim
partnerima, vrlo jasno rekli da nećemo nametati centralizaciju. Spremni
smo da radimo sa postojećim sistemom, a ne onakvim kakvim bi mi možda
željeli da bude.
Ako mi ne vjerujete, pogledajte ono šta smo do sada uradili. Putem
britansko-njemačke inicijative, sada strategije EU, bili smo vrlo
dosljedni i jasni da relevantni nivoi vlasti trebaju implementirati
reforme u skladu sa njihovim nadležnostima. A najveći dio posla leži na
entitetima, ne na državi. Bio sam prisutan kad su britanski i njemački
ministri vanjskih poslova ovo vrlo jasno obećali vodećim političarima na
svim stranama. I tu je, ponavlja se iznova u Zajedničkoj izjavi koju su
potpisale sve političke vođe i usvojila Parlamentarna skupština.
Ovo je vrlo jasno i u samoj reformskoj agendi koju je RS Vlada
konačno dogovorila 24. jula. Državna i Vlada FBiH su bile spremne i
čekale od juna, a Vlada FBIH je brzo reagovala uspješno usvajajuću dugo
očekivani novi zakon o radu. Nadamo se i očekujemo da će isto vrlo brzo
uraditi i Vlada RS, čime će se otvoriti vrata finansijskoj podršci EU i
MMF-a Bosni i Hercegovini u vrijednosti od preko milijardu eura.
Sjajno je
da sada na stolu imamo ambicioznu i pozitivnu reformsku agendu. Ove
reforme neće biti ni lake ni bezbolne, ali su očajnički potrebne kako bi
se ekonomija stabilizirala, otvorila nova radna mjesta, posebno za
mlade ljude, i kako bi se ojačao pravosudni sistem.
Implementacija reformi će tražiti liderstvo, hrabrost i fokus. To je
dobro, jer će, nadamo se, biti manje vremena i energije za politička
rivalstva koja su zadržavala ovu zemlju dok su njeni susjedi napredovali
na putu ka EU i NATO.
Reformska agenda otvara mogućnost za novu, konstruktivniju politiku u
BiH, sa jačim akcentom na saradnji. Za uspješnu implementaciju svi
moraju shvatiti da sigurna, prosperitetna i evropska budućnost za
građane RS leži samo u sklopu sigurne, prosperitetne i evropske BiH.
Jednako, jedini način da BiH bude uspješna je da svi njeni građani rade
zajedno, za dobrobit svih – bez obzira da li žive u Federaciji ili RS.
Da budemo jasni – prihvatanje entitetske strukture u BiH ne znači da
se ništa neće mijenjati. Troškovi se moraju smanjiti jer je javni sektor
preskup. A ako će se BiH pridružiti EU, što se svi nadamo da hoće, onda
je promjena neizbježna. U jednom trenutku to će značiti i promjenu
ustava, baš kao što je to bio slučaj sa drugim novim EU članicama poput
Hrvatske. Plan nije bio da Dejton bude zapisan u kamenu, ali poenta je
da se ove promjene mogu napraviti samo ustavnim putem. To znači da RS
nema samo pravo glasa nego i pravo veta, iako se nadam da će se to pravo
rijeđe i odgovornije koristiti u budućnosti. Drugim riječima, RS će
opstati sve dok ona sama ne odluči da izglasa svoj kraj. Ja prvi ne
vidim da će se to u doglednoj budućnosti desiti, pa možda bi svi mogli
sebi priuštiti da se malo opuste.
Predsjednik RS, gospodin Dodik, je nedavno rekao da međunarodna
zajednica treba prihvatiti stvarnost, da trebamo prestati negirati
Republiku Srpsku, i da za uzvrat, RS neće negirati BiH. U redu. Mi
prihvatamo stvarnost. Mi podržavamo pravo RS da postoji, kao što smo i
ranije rekli mnogo puta. Šta više, želimo da bude uspješna i da se
razvija, zajedno sa ostatkom BiH, i mi smo joj spremni pomoći u tome.
Tako da se iskreno nadam da će RS sada odustati od ovog nepotrebnog i
neustavnog referenduma. I da ćemo krenuti dalje i konstruktivno raditi
zajedno na reformama, uključujući i one u sektoru pravosuđa, za koje se
svi slažemo da su hitno potrebne.