Put spasa migranata je težak, ali im ga donekle olakšavaju aktivisti iz humanitarnih organizacija koji su mjesecima na terenu.
Muhammed Esam je iz Homsa, grada na zapadu Sirije. U izjavi za AA kaže da je na svoj put sapasa krenuo iz Sirije i preko Turske i Grčke stigao u Makedoniju.
“Stanje je u Siriji veoma teško i loše. Krenuo sam iz Sirije prema Turskoj, Grčkoj i sada sam ovdje. Nadam se da ću uspjeti da stignem do neke od zemalja na zapadu Evrope, jer ovdje nigdje nema uslova za opstanak. Ovdje sam došao sa svojom porodicom i pokušaću sve šta mogu samo da nam bar malo bude bolje“, kaže Muhammed.
– Svi žele na zapad –
Sa Muhammedom je i njegov prijatelj Majid Kabbani, također iz Sirije. Plašeći se za bezbjednost članova svoje porodice koji su u Siriji, ne želi da se pojavljuje u medijima, ali je, ipak, odlučio da ispriča svoju priču.
“Naša prva stanica na putu prema Evropi je turski grad Izmir, odakle iz sujedstva Izmira odlazimo u Grčku brodom. Tamo nas policija vodi u kampove, gdje se može ostati tri dana, nažalost, uslovi u ovim kampovima nisu dobri. Iz ovih kampova uputili smo se brodom prema Solunu, a zatim smo putovali autobusom do grada Evzonoi i prešli makedonsku granicu kod grada Đevđelije“, kaže Majid.
Po njegovim riječima, željeznička stanica u Đevđeliji je bila prepuna ljudi, stotine ljudi spavalo je po parkovima.
“Postoje ljudi u Makedoniji koji prodaju hranu i piće na željezničkoj stanici i to nam naplaćuju po enormno visokim cijenama. Kada treba da putujemo, u vozovima je prevelika gužva. Mi nemamo dobrih uslova da ostanemo u bilo kojoj od pomenutih zemalja, zato želimo da idemo u zemlje kao što su Njemačka, Holandija, Austrija…“ , ispričao je Majid, dodavši da sav ovaj put prelaze kako bi došli do neke od zapadnoevropskih zemalja.
Vozovi koji iz Đevđelije idu za Tabanovce, uglavnom kasne. Nikada nije sigurno da će voz stići na vrijeme i da će u njemu biti migranti, ali aktivisti iz humanitarnih organizacija, koji su mjesecima na terenu i pomažu migrantima, uvijek su spremni da uskoče u pomoć.
Jedna od onih koji pomaže migrantima je Aleksandra Davidovska iz Kumanova, aktivista humanitarne nevladine organizacije “Legis“, a veoma je aktivna i na Facebook grupi “Help the migrants“ pomoću koje se makedonski građani oraniziraju i pomažu migrantima.
“Jedinstveni motiv je pomoći ovim iznemoglim ljudima, da im olakšamo dajući im hranu, vodu i ostale potrebne namirnice, ali i pružajući im korisne informacije, da znaju gdje se nalaze, šta ih čeka na putu i šta trebaju raditi“, kaže Aleksandra.
U grupama dolaze različiti ljudi, žene sa malom djecom, bolesni, invalidi, priča ova kativistica. Dodaje da su imali čovjeka sa enormnom tjelesnom težinom od 217 kilograma.
“On je bio presretan kada je vidio da su tu ljudi koji mu mogu pomoći“, ispričala je Alensandra.
– Aktivisti pomažu migrantima –
Kaže da je migrantska kriza zbližila pripadnike raznih etničkih zajednica u Makedoniji koji žele pomoći migrantima, jer humanost ne poznaje bilo kakve barijere.
“Dosada se nisam susrela sa nekim negativnim reakcijama od strane moje porodice, susjeda ili bilo koga drugog. Meni nije važna vjerska opredeljenost nekog čovjeka, ne dijelim ljude na osnovu vjerske, etničke ili nacionalne pripadnosti, čak bih htjela da u svijetu ne postoje nacionalnosti jer smo ustvari svi mi isti, mi smo samo ljudi“, dodala je napomenuvši kako ne očekuje priznanje za ono što radi, nego pomoć cijelog društva svim aktivistima.
Sa Aleksandrom je i njena koleginica Mare Bojkovska iz Kumanova, također aktivista iz humanitarne nevladine organizacije “Legis“. Ona kaže da su aktivisti na graničnom prelazu Tabanovci kod Kumanova uvijek prisutni.
“Na Tabanovce dolazimo bar pola sata prije nego dođe voz sa migrantima. Donacije koje imamo spremamo za dijeljenje. Ljudima iz voza kazujemo da se nalaze na granici sa Srbijom jer većina njih ne zna gdje su tačno stigli. Upućujemo ih da uzmu hranu i vodu, zatim im pokazujemo mjesto gdje mogu odmoriti“, izjavila je Bojkovska.
Migrantska kriza u Makedoniji je otvorila je brojna pitanja političke prirode, ali i pitanje ljudskosti, na koje aktivisti iz humantiranih organizacija pokušavaju odgovoriti najbolje što mogu, žrtvujući svoje vrijeme u službi humanosti i dobročinstva, želeći da bar na trenutak olakšaju “put spasa“ migrantima iz zemalja Bliskog Istoka i Južne Afrike, koji prolaze kroz Makedoniju sa namjerom da stignu do neke od zemalja zapadne Evrope.