Jučer je bio jestivi dan. Probudila sam se lijena i gladna kao i
inače. Gledala sam po cesti ljude i razmišljala kakvog bi okusa mogli
biti.
Guzice su inače moj izbor, no nažalost, ako odlučite napraviti
odrezak od ‘’dobrog dupeta’’, jedino što ćete dobiti na kraju su
‘’Ljudski čvarci’’, osim ako naravno te iste guzice nisu bile u
teretani, onda pretpostavljam da bi okus bio poput neke fine divljači.
Možda Jelen. ‘’Guzičarska pašticada s njokima’’, baš zvuči kao
tradicionalno balkansko jelo.
Kad već pričamo o kanibalizmu, jučer sam završila u jednom lancu
Francuskih restorana. Preslatko malo mjesto, s nasmijanim konobarima
(loše guzice) i divnom terasom na kojoj sam odabrala svoj tron.
Pošto sam već razmišljala o hranjenju sebe ljudskim mesom , ali mi je
naporno razmišljati o ‘’šupčinama’’ pošto sam okružena njima cijeli
zivot, odlučila sam se na ‘’croque monseur’’ ili ti tost sa šunkom ,
sirom i jajem na vrhu.
Kod nas bi se to zvalo ‘’sendvič idiota’’ kad bi skupili po jednog
šupka iz naših tri prijateljski nastrojenih država i stavili ih u tost.
–‘’Voila!!’’. Kako inače hranjenje ide u ovom modernom svijetu, mnogo
sam fotografirala i surfala po fejsbuku i u potpunosti ignorirala
postojanje mog ‘’13 godina starijeg’’ dečka. Šteta što nitko još nije
izračunao da je ‘’14 i pol godina stariji’’ dečko, ali eto. Ne možes bit
i novinar i znat računat, prekomplicirano je.
Zubima sam trgala ‘’monseur-a’’ kad mi je oko zapelo za djevojku s
kojom sam se jednom družila na moru prije 12 godina. Ispao mi je
sendvič, jaje se razlijepilo po mojim čizmama, komadići su mi ispadali
iz ustiju kad sam vidjela na šta djevojka liči sada. Jučer je osvojila
drugo mjesto na ‘’fitness’’ natjecanju i izgleda predobro! Puno bolje od
mog razljepljenog sendviča.
Dok su mi suze namakale propali sendvič na
podu, ja sam ga napipavala pokraj svoje čizme, ne mičući pogled s
‘’9pack-a’’ dotične djevojke. Usrala sam si ruke s jajetom i onako
totalno u nekakvom transu polizala prste zaboravljajući da je to jaje
bilo na mojoj čizmi. Ali neće mene Engleska kuga ne brinite.
Majoneza mi je najbolji prijatelj, što znači da ova djevojka nikada
ne može biti moja prijateljica jer ja naprosto mrzim tračeve i skrivanje
prijateljstva. Charlie se trudio ostati diplomatski nastrojen jer je
znao da ako uopće prokomentira njen izgled, svi će Francuzi morati
iskopati one ‘’je suis Charlie’’ postere njemu u čast, nakon što ga
masakriram kao što sam masakrirala svoj sendvič.
Napuhala sam se poput Johnnyja Bravoa i ‘’usisavala’’ trbuh dok smo
šetali doma, no nažalost izgledala sam kao retardirani paun. Iskreno,
najbliže što sam došla bildanju je ovo. Doma me dočekao posao koji moji
crnogorski geni nisu baš najbolje podnijeli. Morala sam presađivati
cvijeće. Hvala Bogu da nemam umjetne nokte jer bi mi trava počela rasti
ispod njih nakon tjedan dana i možda bi moj ‘’gamer’’ susjed zabrijao da
sam neko ‘’fantasy’’ biće i počeo me pozdravljati u ulazu. To se ne
radi. Stiskala sam mišiće pod majicom da Charlie ne skuži jer me sram
trenirati ispred njega. Ako ste ikada imali viziju mene kako hodam po
cesti poput Naomi Campbell, znajte da bi vam ta slika izblijedjela kad
biste me vidjeli kako trčim sa svojim krivim nogama ko ‘’novorođeno
tele’’ kako je netko, ne tako davno, objasnio.
Normalno, ja sam ogladnila opet od svih tih ‘’diskretnih’’ trbušnjaka
pa smo se prošetali do malog brazilskog lokala gdje smo dobili sve samo
ne brazilsku hranu. A to znam jer sam bila u Brazilu u trećem mjesecu.
Chorizo salama je bila svinjska Engleska obojena u crveno , a lignje su
se toliko kuhale u ulju da su se pretvorile u margarin.
Podsjetilo me to na jednog Albanca koji u Sutivanu kupuje onu hranu
nakon što istekne rok trajanja i prodaje u lokalu na rivi. Fali mi
Sutivan. Kuharu je trebalo jedno 3 sata da sve to napravi. Očito je imao
loš dan i odlučio ga je podijeliti s nama. Nisam uspjela odmjeriti je
li ‘’masna šupčina’’ ili ‘’fitness šupčina’’, ali sam ga pribilježila na
svoju kanibalsku listu za idući put.
Autor: Ella Dvornik, http://www.iamella.com/diary2/
Izvor flash.hr