Persa Vidović dočekala nas je ispred svoje kuće na adresi Bose Živković 58, u banjalučkom naselju Lauš. Kuća joj, zbog klizišta koji je pokrenut nakon majskih i avgustovskih poplava, bukvalno nestaje pod nogama.
Kaže kako ne zaključava kuću, ulazna vrata su stalno otvorena, boji se kompletnog propadanja i urušavanja. Veli da u proteklih godinu dana nije spavala ukupno petnaest sati.
Po noći čuje žubor vode, a kišu ne može podnijeti nikako.
„Tačno osjetiš talasa se, žubori ispod, gledaš samo kako će se sve prepoloviti.“
Početkom septembra 2014.godine, izdato joj je Rješenje o iseljenju iz stambenog objekta, jer kuća jednostavno nije bezbjedna. Alternativni smještaj joj je u početku bio ponuđen, a danas ga niko više ni ne spominje. U „alternativni kontejner“ je trebalo privremeno na tri mjeseca otići sa bolesnim ocem, bratom ratnim vojnim invalidom i šesnaestogodišnjim sinom, sa kojima trenutno živi u kući na adresi Bose Živković. Sin se nekako i snađe, ali ostatak porodice nema gdje da ide.
Persa Vidović iz svoje kuće nema kuda, a svaki dan predstavlja novu opasnost.
Banjalučka Gradska uprava i nadležni organi izdali su ukupno 11 rješenja za iseljenje zbog bezbjednosti življenja u objektima. Tri porodice prihvatile su alternativni smještaj.
U elaboratu o procijenjenim štetama nastalim u avgustu na području grada, koji je jednoglasno usvojen na sjednici Skupštine 30. oktobra, precizira se da je ukupna šteta prouzrokovana elementarnom nepogodom u Banjaluci od 6. do 11. i 16. na 17. avgust procijenjena na 6.495.592 KM. Majske poplave načinile su deset puta veću štetu, a ona iznosi 67,4 miliona KM, kako je navedeno u elaboratu o procijenjenoj šteti prouzrokovanoj majskim poplavama.
„ Sve je počelo od maja, kada su betonske ploče počele da se pomjeraju, avgustovskim poplavama je to dodatno narušeno, a od septembra je prvi dio podruma urušen potpuno. Prije četiri nedjelje se urušio i drugi dio”, kaže Persa Vidović.
Ona kaže da su obavijestili banjalučke vlasti i da je sva dokumentacija predata njima.
„Sve institucije su upoznate sa našim problemom, ali niko ga ne rješava, samo nas tjeraju od jednog do drugog, idi lijevo, idi desno. Ja ne znam kome više da se obratim, izgleda da mi njima trebamo samo kad su predizborne kampanje. Ja se jedino mogu obratiti ljudima dobre volje da mi pomognu”, kaže kroz suze Persa Vidović, pokazujući nam ostatke podruma i dvorište koje više tako ne izgleda.
„Vidite ovu česmu”, kaže, „ona je pomjerena za gotovo metar” .
„ U ovoj kući više nema života, svakim danom je sve kritičnije i kritičnije. Moje dijete više ne spava u ovoj kući, ide kod druga, ja malo spavam, malo ne spavam, otac mi je bolestan, majka mi je umrla u septembru. Ja više stvarno nemam riječi”, kaže nam, dodajući da nema novca za sanaciju, a da se ime njenog oca ni ne nalazi na spisku za sanaciju.
„ Ne vidim razlog da se naša kuća ne nalazi na spisku za saniranje”, kaže Persa Vidović.
Na kraju nam je pokazala dnevnu sobu i napuknut zid, kauč koji ne stoji više horizontalno jer svakim danom propadne za nekoliko centimetara.
Vidovićeva na kraju poručuje svim ljudima dobre volje da joj pomognu, jer drugog izlaza ne vidi.