Sve Titovo treba pomest,
Sad ja vladam u toj kući,
Da se čisti služi povijest,
A ne da se iz nje uči.
Krpa, metla, deterdženti,
Outsorcing radna snaga,
Niz stubište prošlost leti,
Da od Tita nema traga.
Vrijedne ruke vrijedno čiste
Sve što s Titom veze ima,
Artefakte, teške biste,
Litre ulja na platnima.
Na ulju se tom ne prže
Jaja, šunka i slanina,
Biste su ti, Tito druže,
Sekundarna sirovina…
Historijska sva ta krama
U Zagorje nek’ se nosi,
Kolinda je prva dama,
A ti, druže Tito, tko si?
Nekoć vođa, voljen, hrabar,
Sad za otpad zrela zbirka –
Kune ti se Koli Grabar,
Tvoja bivša pionirka.
Suze su mi tekle tečno
Kad si umro, jer ja mala
Da drug Tito živi vječno
Ni tad nisam vjerovala.
Da ti nikad, već sam znala,
Predat neću ja štafetu…
Odrasla sam pa predala
Metlu da te njom pometu.
Samo tebe, bar za sada…
Još je rano da bih slala
U Zagorje, kamo spada,
I Titova generala.
Kad Nikolić najzad Toma
Ovdje dođe da čestita,
Nek’ se ćuti kao doma,
Da ne mora gledat Tita.
Da ne gleda Tita,
Crvenog bandita,
Omrznutog svima,
Pa čak i Srbima.