Gošća šeste epizode podcasta „Mrzim kada sama šetam
noću“ koji se kroz eksplanatorno novinarstvo bavi nasiljem nad ženama je Meliha
Senidić, predsjednica „Centra ženskih prava“ iz Zenice. Sa Senidić smo
razgovarali o brutalnom fizičkom napadu poslodavca na uposlenicu koja je
tražila svoja radnička prava u Jablanici, načinu na koji tretiramo nasilje nad
ženama u javnom prostoru i tome zašto je važno da se prostor ne daje nasilniku.
Razgovarale smo i o tome na koji način civilni sektor mijenja zakonske
regulative, pruža edukaciju institucijama, ali i senzibiliše društvo kada je u
pitanju nasilje nad ženama, o protestu koji će se održati u Jablanici i
važnosti takvih okupljanja, te o tretmanu žena civilnih žrtava rata, koje osim
od civilnog društva nisu ni od koga drugog dobile pomoć i podršku. Senidić je
govorila i o tome na koji je način „Centar
ženskih“ prava uključen u sve ove procese i kako im se žene koje su pretrpjele
nasilje ili su mu izložene mogu obratiti.
Komentarišući napad vlasnika Hotela „Jablanica“ na
uposlenicu, Senidić ističe da je ovakvih slučajeva mnogo, no da u takvim
situacijama pažnju ne treba pridavati nasilniku, nego to treba tretirati kao
društveni problem, ne ostavljajući prostor za bilo kakve rasprave i „drugu
stranu“.
„Napad koji se desio u Jablanici nije izolovan
slučaj. Žene doživljavaju nasilje svakodnevno, doživljavaju seksualno
uznemiravanje od svojih pretpostavljenih, imamo svakodnevno grube napade
muškaraca na žene u javnom prostoru i mnoge druge oblike nasilja. To su
činjenice koje mogu reći iz iskustva, jer organizacija koju vodim već 27 godina
dajući besplatnu pravnu i psihološku pomoć ženama koje trpe nasilje je na neki
način na izvoru problema sa kojima se žene susreću.“
Senidić naglašava da će protest koji će se desiti u
Jablanici 9. avgusta zasigurno izroditi neke promjene, jer svako javno
okupljanje, aktivizam i angažman rezultuju nekom promjenom u društvu.
„Svaka reakcija, pojedinačna ili masovnija izrodi
nešto. U srijedu će se skupiti veliki broj aktivistkinja koje će dati veliku
podršku ne samo ženi koja je ovo objelodanila, nego i svim drugim ženama koje
se susreću sa nasiljem. Ovo je poruka i drugim ženama da nisu same i da se
imaju kome obratiti. Druga poruka je institucijama da žene neće ćutati i da ne
guraju pod tepih razne prijave koje dobijaju. Kaznena politika mora biti
strožija, kako bi dala poruku budućim nasilnicima da se neće sve završavati na
uslovnim kaznama.“
Govoreći o promjeni percepcije u društvu, ali i
institucijama i zakonodavstvu kada je u pitanju tretman nasilja nad ženama,
naša sagovornica uviđa da su pomaci spori, ali itekako vidljivi.
„Stav mladih se mijenja. To ide sporo, ali
situacija sada i prije 15-20 godina nije ista. Stvari se pomjeraju. Institucije
počinju da razumijevaju probleme sa kojim se žene susreću i počinju da djeluju
efikasnije. To izgleda sporo, međutim dosta toga se radi. Stalno se vrše
edukacije profesionalaca u institucijama, socijalnoj zaštiti, policiji i
pravosuđu, što ranije nije bilo tema. Sada je u redovnim programima institucija
tema nasilje nad ženama, rodno zasnovano nasilje, predrasude i stereotipi,
posebno u pravosuđu gdje je „Centar za ženska prava“ radio edukaciju
profesionalaca, sudija i tužilaca. Nije da ostaje sve na priči. Takve vrste
promjena ne mogu ići brzo, ali pomaci postoje. Do nas je koliko ćemo uticati da
se predrasude i stavovi svih u društvu mijenjaju. Ako se svi uključimo, bićemo
glasnije i snažnije.“
„Centar ženskih prava“ iz Zenice, osim što daje
besplatnu pravnu i psihološku pomoć, osnažuje žene i vrši edukacije institucija
koje su zadužene za procesuiranje i tretman nasilja nad ženama, radi i na
zagovaranju promjena zakonskih regulativa kaže Senidić.
„'Centar ženskih prava’ izgleda kao jedna
advokatska kancelarija. Dođete, a onda vam pravni tim, uz psihološku podršku ako
je potrebna, nudi sve usluge koje vam nudi advokat, s tim da je to besplatno.
Ciljna grupa su sve žene koje trpe bilo kakav oblik rodno zasnovanog nasilja i
žrtve trgovine ljudima. Kroz odjel za edukaciju rade se edukacije
profesionalaca u cijeloj BiH. Treći odjel je administrativno-logistički, gdje
se zaokružuje priča kako bismo mi na terenu mogli raditi i zagovarati prema
institucijama, odnosno prema izmjenama zakona. Prije dvije godine smo se
izborile da se doda član u „Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici“ koji
podrazumijeva uvođenje osobe od povjerenja. Prošle godine smo predala
inicijativu za izmjenu Krivičnog zakona. Bezbroj je aktivnosti, a sve vode
boljem položaju žena u društvu.“
Govoreći o koracima koje trebaju poduzeti žene koje
su izložene nasilju, Senidić ističe da je važno da se institucijama obrate u
onom trenutku kada budu spremne na to, ali da uvijek neko od bliskih osoba
treba znati kroz šta prolaze.
„Žene trebaju da prijave nasilje. Moraju bar nekome
reći, neko mora da zna šta prožiljavaju, ako nisu spremne odmah da idu u
instituciju. Kod nas žena kada dođe, mi je prvo pripremamo sa psihološkom
podrškom, pa pravimo sigurnosni plan kako da izađe iz nasilne zajednice, a da
odlazak ne bude koban za nju i za djecu. Zajedno s njom napravimo put kojim bi
mogla da ide i tako je njen izlazak sigurniji.“
Za kraj, naša sagovornica poručuje da su važni
savezništvo i solidarnost, kao i spoznaja da nismo same.
„Važno je reći ženama da nisu same, ali one moraju
napraviti prvi korak, a prvi korak je da se jave, a da mi zajedno sa njima
istrajemo do onoga što one žele. Da nisu same pokazaće i sutrašnji protesti
koji će okupiti aktivistkinje iz cijele BiH koje su značajne, mogu praviti
promjene i pravile su promjene. Sve ćemo biti na jednom mjestu. To je
pokazatelj svim ženama samo da se jave. A dalje ćemo zajedno.“