Iako je godina koja je na izmaku bila obilježena protestima i izborima, događaj koji je najviše uznemirio, šokirao i uzdrmao, ne samo Bosnu i Hercegovinu, nego i cijelu regiju, nesumljivo su bile poplave. Ljudi su preko noći ostali bez domova, imovine, hrane, bukvalno na ulici.
Nisu samo ulice i naselja bili potopljeni, pod naletom vode „pali“ su i čitavi gradovi. Međutim, kao da ni to nije bilo dovoljno. Poslije majskih, stigle su i avgustovske poplave, koje su još jednom pokazale svu moć prirode, ali i potvrdile nemoć vladajuće elite.
Kada je sredinom maja kiša počela padati, danima nije prestajala. U prva dva dana, iz korita su se izlile rijeke Bosna, Drina, Sana, Sava, Vrbas i druge. Poplavljeni su Doboj, Maglaj, Šamac, Orašje, Domaljevac, Odžak, Brčko, Derventa, Tuzla, Prijedor, Travnik, Janja, Bijeljina, Zenica, Živinice, Vareš, Zavidovići, Ključ, Banjaluka, Čelinac i mnoga druga mjesta i naselja. Ugroženo je bilo područje uz rijeku Savu. Do nekih mjesta moglo se doći samo čamcem ili helikopterom. U to vrijeme, u poplavljenim mjestima bilo je bolje imati gumeni čamac nego najskuplji automobil.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine proglasila je 15. maja stanje prirodne nesreće, a Vlada RS je 17. maja proglasila izvanrednu situaciju na cijelom području Republike.
Prema zvaničnim podacima, najmanje 21 osobe su poginule, dvije se vode kao nestale, a na hiljade su evakuisane iz svojih domova. Poplave su unesrećile mnoge porodice širom BiH i regije, ali pokazale su i veliku solidarnost među ljudima.
ZABORAVLJENE RAZLIKE
U to vrijeme, zaboravili smo na etničke razlike, na banalnosti kojima nas sa svih strana zatrpavaju svakog dana. Organizovane su razne humanitarne aktivnosti, koncerti i događaji. Popularni pjevači, glumci, sportisti i druge javne ličnosti uključile su se u akcije prikupljanja pomoći. Ronioci, kajakaši, rafteri, sportisti, planinari, svako ko je mogao uključio se u akciju pomaganja drugima.
Bitno je bilo pomoći, prijatelju, komšiji, nepoznatom. Svi su pomagali koliko su mogli. Ne znam za čovjeka koji nije spakovao bar kesu stvari i hrane koju je odnio na jedan od punktova za prikupljanje pomoći.
Mnogi su postali volonteri i radili su razne poslove, od prikupljanja i sortiranja pomoći do odlaska na teren gdje su spremali, čistili i pomagali potopljenim. Pomoć je bila potrebna od prvog dana kada je kiša stala. Mnogima je voda ostala u domovima, pa je početak sanacije bio obilježen izbacivanjem vode uz pomoć pumpi. Trebalo je izbaciti potpoljeni namještaj, uništene podove, prozore i druge stvari.
Potopljena naselja
Građani su u to vrijeme, ali i kasnije, najviše zamjerili vlastima, opštinskim, republičkim i državnim, što se nisu na vrijeme snašli kako treba i kako se očekuje od onih koji vode grad ili državu. Komentari su bili da su se trebali bolje snaći tokom prirodne nesreće, aktivnije pomoći ljudima, pokušati spriječiti potapanje gradova. Doboj je, na primjer, bio potopljen za nekoliko minuta sa građanima koji su ostali u gradu. To se moralo spriječiti, mišljenja su mnogi.
POMOĆ I ŠTETE
Prema procjenama poslije majskih poplava, šteta koja je nanesena BiH iznosi više od dvije milijarde eura. Analize su pokazale kako je u poplavama od 14. do 19. maja najviše pogođen privatni sektor, porodična mala, srednja i velika poduzeća, poljoprivredni proizvođači, te veliki broj građana.
U Federacija BiH, ukupne štete i gubici procjenjuju se na 1,04 milijardi eura, a za Republiku Srpsku iznos je 966 miliona eura, dok je za distrikt Brčko 30 miliona eura. Poslije drugih poplava krajem ljeta, šteta je još veća.
Razorena imanja
Predsjednik Savjeta ministara BiH Bevanda je 10. jula 2014. god. izjavio da štete iznose oko 15% BDP, a u sektoru saobraćaja (drumski i željeznički) načinjena je materijalna šteta od oko 200 miliona KM. Direktne ili indirektne posljedice poplave obuhvataju milion i po građana u BiH.
Pomoć je u BiH i regiju stizala sa svih strana. Konvoji kamiona nosili su pomoć od hrane, lijekova, vode, bebi opreme, osnovnog namještaja, građevinskog maerijala, jer je građanima bilo potrebno doslovno sve. A i danas, više od pola godine nakon velikih nepogoda, mnogi se nisu potpuno oporavili. Sa vremena na vrijeme u medijima se podsjetimo na one kojima pomoć još nije stigla, na one koji se bore sa prvim tragovima zime i hladnoće, kojima je krov nad glavom najpotrebniji.
Redakcija portala BUKA tokom poplava radila je nadljudskim snagama, kako na terenu, tako i prateći šta se dešava, kontaktirajući ljude iz poplavljenih gradova, prenoseći informacije javnosti iz minute u minut.
Portal je u to vrijeme bio veoma posjećen, mnogi čitaoci su nam se sami javljali sa tačnim informacija o stanju na terenu, šaljući fotografije koje su uspjeli da zabilježe. U poplavljeni Doboj smo ušli među prvim novinarskim ekipama, posjetili smo Šamac, Prijedor i druge opštine koje su se borile sa prirodnom nepogodom.
Uništeno domaćinstvo nakon poplava
Mnogi se pitaju kako dalje? Ovaj događaj promijenio je svakog stanovnika ove zemlje. Ostaje zebnja pri svakom dužem padanju kiše, postavlja se pitanje hoćemo li opet biti poplavljeni, može li nas neko zaštiti od rijeka, izgraditi visoke nasipe i brane?
Kako stvari trenutno stoje, pomoć u tom vidi ne možemo očekivati. Kad se voda povukla prvi, a i drugi put, o prevenciji od mogućih poplava prestalo se razmišljati. Politički kurs je vraćen na dobro oprobane teme poput zaštite RS, granica, međuetničkih razlika, odnosa Sarajevo-Banjaluka.
Međutim, uprkos podjelama koje nam političari nameću, nesreća koja je zadesila ovu zemlju dokaz je da je saradnja među običnim ljudima moguća. Solidarnost i međusobna pomoć nas običnih ljudi ostaje kao imperativ na kraju ove godine.
Krajem novembra, snimili smo televizijsku emisiju BUKA o situaciji šest mjeseci nakon poplava. Razgovarali smo o tome kako se, kad zakaže sistem, pokažu ljudi, o tome ko su bili heroji za vrijeme poplava, a ko je zakazao.
Ključno pitanje ostaje – da li je, nakon ovog katastrofalnog iskustva, naša država išta spremnija da se suoči sa izazovima slične vrste?