Foto: Anadolija
Dronovi zuje oko bojnih polja, hipersonične rakete gađaju ciljeve
koji ništa ne sumnjaju, algoritmi koje je generirala umjetna
inteligencija pomažu u navođenju topništva. Snimke s mobitela šire se
društvenim mrežama, dajući sukobu gotovo visceralan dojam u stvarnom
vremenu ljudima tisućama kilometara daleko. Internetske vojske partizana
katalogiziraju zločine i šire dokaze o pobjedama.
Pa ipak, unatoč svemu što je novo u očajničkoj borbi Ukrajine da
odbije rusku invaziju, rat sve više nudi sumorne podsjetnike na
prošlost. Na slikama koje podsjećaju na bitke prije više od jednog
stoljeća vojnici čuče iza zemljanih nasipa, okruženi terenom koji je
granatiranjem pretvoren u mjesečev pejzaž, piše The Washington Post.
“Ne možete više ništa učiniti samo s tenkom”
Prije dva mjeseca ukrajinske su snage krenule u dugo očekivanu
protuofenzivu, napadajući ruske položaje na jugu i jugoistoku zemlje.
Kao što se zna, kampanja je sporo napredovala, a nove ukrajinske
mehanizirane divizije opremljene sa Zapada zaglavile su u slojevima
ruske obrane, koja uključuje ogromna minska polja, betonske barijere
“zmajeve zube”, protutenkovske jarke i linije bodljikave žice.
“Ne možete više ništa učiniti samo s tenkom s ponešto oklopa, jer je
minsko polje preduboko i prije ili kasnije će stati, a zatim će ga
koncentrirana vatra uništiti”, rekao je u srpnju general Valerij
Zalužni, šef ukrajinske vojske.
Ukrajina ne objavljuje svoje službene brojke o žrtvama, ali jasno je
da broj mrtvih raste dok moral pada. Nedavni tekst u Wall Street
Journalu analizirao je jedan posebno jeziv pokazatelj, koji sugerira da
je između 20.000 i 50.000 Ukrajinaca bilo podvrgnuto amputaciji otkad je
Rusija izvršila invaziju. To je zapanjujuća brojka za moderni sukob –
uzmite u obzir da je manje od 2000 američkih veterana koji su
sudjelovali u invaziji i okupaciji Iraka i Afganistana imalo amputacije.
“Usporedbe radi, oko 67.000 Nijemaca i 41.000 Britanaca moralo je
biti amputirano tijekom Prvog svjetskog rata, kada je taj zahvat često
bio jedini dostupan za sprječavanje smrti”, piše Wall Street Journal.
Sjena Prvog svjetskog rata
Analitičari su već primijetili kako sjena Prvog svjetskog rata pada
na Ukrajinu. Oni to vide u povratku teškog kopnenog rata u Europi između
vojski dviju država, u geopolitičkoj gluposti pokretanja sukoba i
oholosti elite u uvjerenju da se on može lako dobiti, u sumornom zastoju
kampanje obilježene blatom, u rovovima i bunkerima, u nedostatku
smislenih teritorijalnih dobitaka unatoč golemim žrtvama. Besmislene
kosturnice Verduna i Somme imaju reprizu u Bahmutu.
Vjekovne lekcije ostaju. “Kao što je Prvi svjetski rat nepobitno
pokazao, ratovi rijetko idu po planu”, napisala je povjesničarka s
Oxforda Margaret MacMillan: “Vojni stratezi bili su svjesni rastuće
važnosti rovovskog rata i brzometnog topništva, ali nisu vidjeli
posljedice. Bili su nespremni za ono što je brzo postalo statična linija
bojišnice, u kojoj su suprotstavljene strane izvodile masivnu razmjenu
topničke i mitraljeske vatre iz utvrđenih rovova.”
Goleme žrtve uz minimalan napredak
Ta je taktika, napisala je MacMillan, dovela do golemih žrtava uz minimalan napredak.
“Prvi ozbiljni rat u trećem tisućljeću mora se voditi na zemlji – što
je odmak od ‘post-kinetičkog’ kibernetičkog i informacijskog rata koji
su predviđali i zapadni i ruski generali”, napisao je Edward Luttwak,
američki autor i strateg: “Ovo je rat koji se mora voditi neograničenim
iscrpljivanjem, baš kao i Prvi svjetski rat na zapadnoj fronti.”
Unatoč razlikama u godinama, jednostavni tehnološki imperativi
ostaju. “Prošlo je gotovo 110 godina od kada je 2016. predstavljen tenk.
Neki su tvrdili da je tenk zastario zbog tehnoloških poboljšanja u
protutenkovskom oružju”, napisao je Stephen Biddle, profesor
međunarodnih i javnih pitanja na Sveučilištu Columbia.
“Ovaj argument je prihvaćen prije više od 50 godina ili gotovo pola
cijele povijesti tenka. Ipak, 2023. godine obje strane u Ukrajini
nastavljaju se oslanjati na tenkove i čine sve što mogu kako bi se
dokopale još više njih”, napisao je Biddle.
“Stvari nisu tako jednostavne”
Neki stručnjaci smatraju da bi se Prvi svjetski rat mogao pokazati
manje poučnim u ukrajinskom kontekstu od još većeg rata koji je
uslijedio. “Bolji povijesni presedan za razumijevanje trenutnih borbi u
Ukrajini može se pronaći u iskustvu američke vojske u ljeto 1944.
godine, kada se borila protiv nacističkih snaga u živicama Normandije u
Francuskoj”, napisali su Raphael Cohen i Gian Gentile iz Rand Corpa.,
tvrdeći da je Prvi svjetski rat bio definiran “strateškom atrofijom” i
“taktičkim zastojem”, dok Ukrajina, poput saveznika 1944. godine,
sustavno radi na proboju uz strpljenje i “taktičku inovaciju”.
Biddle je upozorio na izvlačenje pojednostavljenih lekcija iz bilo
kojeg od velikih ratova: “Kao i Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat
uključivao je mnogo varijacija u ishodima: to nije bila jednostavna,
jednoobrazna priča o ofenzivnom uspjehu. A u Ukrajini su se i ofenzivni
uspjesi rata i njegovi obrambeni zastoji dogodili u kombinaciji s
bespilotnim letjelicama, preciznim oružjem, hipersoničnim projektilima i
svemirskim nadzorom. Ni u jednom od ovih ratova alati nisu unaprijed
odredili rezultate.”
“Očekivali smo više od protuofenzive”
Ukrajinska borba definirana je ustrajnošću i hrabrošću nacije koja se
bori za svoj opstanak, ali čak ni tada očaj nikada nije daleko – kao i
cinizam. Nedavno je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski smijenio
sve voditelje vojnih regrutnih centara u zemlji, navodeći očita izvješća
o raširenoj korupciji i uzimanju mita u zamjenu za izbjegavanje
novačenja.
Mediji su se javljali iz parka u Kijevu gdje se oporavljaju
ozlijeđeni vojnici s prve linije. Mnogi su trajno osakaćeni i unakaženi,
noseći se sa svojim traumama dok život u glavnom gradu oko njih
normalno bruji.
Julija Palceva, kijevska recepcionerka čiji je dečko otišao na front,
užasnuto je pogledala oko sebe: “Svi ti ljudi koji nasmijani plešu
trebali bi se prisjetiti da postoje vojnici poput mog dečka koji su u
rovovima bez ikakvog odmora i pod granatama svaki dan.” Što se tiče
protuofenzive, dodala je Palceva: “Naša su očekivanja bila veća. Ako
ide, ide sporo.”