Zasadima našeg omiljenog južnog voća prijeti opasno gljivično oboljenje, takozvana panamska bolest koja je pedesetih godina prošlog vijeka gotovo zbrisala tada najrasprostranjeniju vrstu banana “gros mišel”.
Ta sorta je mnogo ukusnija, mekša i kremastija od “kevendiš” banana koje danas jedemo.
– Na srpsko tržište dolaze sa Ekvadora, koji još nije zahvaćen tom bolešću, ali ako gljivica uništi zasade u drugim državama, Ekvador neće moći da odgovori na tražnju. Manjak banana na tržištu podići će im cijenu – kaže za “Blic” jedan od uvoznika.
Novi, opasniji soj panamske bolesti sada napada i “kevendiš”, a gljivica je već stigla do Kostarike. Ipak, sve banane koje danas stižu na tržišta širom svijeta su zdrave i bezbjedne za ishranu, jer zaraženi zasadi propadaju brzo, u roku od nekoliko dana, i ne postoji šansa da bi takvi plodovi preživjeli dug put do pijaca u SAD i Evropi.
Naučnici danas pokušavaju da modifikuju “kevendiš” sortu i učine je otpornom na panamsku bolest. Pretražuju zabačene prašumske predjele tražeći, radi ukrštanja, divlje banane otporne na bolesti. Istovremeno, postupkom genetskog inženjeringa “kevendišu” se eksperimentalno dodaju geni raznih vrsta voća i povrća – čak i ribe! – ne bi li se stvorila nova, otporna, sorta.
Ipak, i novostvorena banana moraće da ispuni određene uslove:
1) da ima prijatan ukus
2) da sazrijeva u određenom vremenskom roku
3) da može da preživi duga putovanja do američkih i evropskih supermarketa bez truljenja
4) da može lako da se uzgaja u velikim količinama
Trenutno nijedna od novih, hibridnih sorti nije stigla do nas jer nije prošla ovaj rigorozni test.
– Banane u Srbiju stižu iz Ekvadora zelene, a zatim sazrijevaju u specijalizovanim komorama za dozrijevanje. Prevoze se najčešće brodovima, optimalno između od 10 do 14 dana, dok im sve preko 14 dana ozbiljno ugrožava kvalitet, pa se rijetko ko hvata u koštac sa ovim pipavim poslom – kažu za “Blic” u jednom trgovinskom lancu.
Najveći uvoznik za Srbiju je slovenačka firma “Rastoder”, iza koje stoji biznismen Izet Rastoder, a koja godišnje proda oko 16 miliona kutija banana, većinom za područje srednje i jugoistočne Evrope. “Rastoder” važi za šestog najvećeg trgovca bananama na svijetu i zovu ga evropskim kraljem banana. Prošle godine njegova kompanija je imala promet od 130 miliona evra.
Panamska katastrofa
Pedesetih godina prošlog vijeka, panamska bolest gljivičnog porekla zbrisala je plantaže najukusnije “gros mišel” banane u Južnoj Americi i Africi. Opstali su samo zasadi u Tajlandu. Taj period se danas pominje kao “banana katastrofa”.
Do šezdesetih godina, najveći uvoznici “gros mišel” sorte bili su na ivici bankrota, pa je počelo sa uzgojem manje ukusne, ali otporne “kevendiš” sorte.
Originalna, delikatesna “gros mišel” banana se danas uzgaja u Maleziji i Tajlandu, a najbolji plodovi se izvoze na veoma zahtjevno tržište Japana, gdje imućne mušterije ne štede novac za najkvalitetnije voće.
Sa ukusom jagode i jabuke
Postoje brojne vrste banana, ali su nama najpoznatije žute, kevendiš banane. Uz njih postoje i egzotične bebi-banane, zelene gvineja banane koje se koriste poput krompira, manzano banane koje su kratke i deblje, crne banane sa ukusom koji je čudna mješavina banane, jagode i jabuke…