Prostori nude sigurno okruženje za djecu kao podrška u oporavku od traume i šoka i u svakom „kutku“ radiće kvalifikovano osoblje koje za djecu organizira kreativne, obrazovne i sportske aktivnosti, sve do početka školske godine.
„Dolazimo iz Doboja i ovaj kutak je zaista sjajan. Prije nekoliko dana smo se tek vratili u grad u kojem nema puno mjesta gdje se djeca mogu igrati, vrtić je uništen, i mojoj Katarini koja prije septembra sigurno neće moći u vrtić ovo je sjajna prilika da se nastavi igrati i družiti s djecom“, kaže nam Biljana Antonijević koju smo sreli na otvaranju Kutka za djecu u mjestu Usora kod Doboja, dok se Katarina igra i spušta niz ljuljačku u lijepo uređenom dvorištu. Kutak za djecu u Usori smješten je u prostorije Udruženja roditelja ‘Korak2′ koje su također bile djelimično uništene tokom poplava.
„Otvorili smo igraonicu za djecu iz ovog mjesta nekoliko dana prije poplava, i baš kad smo počeli s radom sve je uništeno. Srećom pojavio se ovaj projekat sigurnih kutaka za djecu, pa smo uz pomoć UNICEF-a i World Visiona očistili i obnovili prostorije, i sada su ponovo funkcionalne, i tokom naredna dva mjeseca poslužiće da se djeca čije su kuće poplavljene imaju gdje igrati i skloniti se od svega, imaćemo tu i psihološku pomoć za prevazilaženje trauma koje su neka od njih prošla“, kaže Sanja Lopandić, predsjednica Udruženja ‘Korak2′.
Otvaranjem Kutka zadovoljne su i Mirjana Jevtić koja je došla sa djecom Aleksom i Teodorom, kao i Daliborka Đurić koja je dovela kćerku Andreu.
„Mi smo iz ovog mjesta, i ovo je nešto što djeci ovdje zaista treba, da se sklone od svega, da se odmore i ne razmišljaju o teškim temama, ali i da se sklone od interneta i igraju vani“, kažu Mirjana i Andrea. Tu su i Milka i Duško radić iz obližnje Striježnice koji su doveli kćerku Anastasiju i kažu da če je dovoditi tokom naredna dva mjeseca.
U mjestu Donja Paklenica drugi je Kutak za djecu i smješten je u Osnovnu školu ‘Ozren’ čiji je donji sprat pogodila poplava, a djeca su u učionici na spratu.
„Lijepo nam je, družimo se, puno toga ćemo naučiti i volimo dolaziti ovdje. Puno je ljepše nego kad je bila poplava, voda je bila prljava, nanijela je mnogo smeća i opasnih mina“, kaže nam Marijana, učenica četvrtog razreda. S njom su u grupi još i Marijana, Jovan, Elena i Bojan. Pitamo ih znaju li šta da rade ako vide minu ili nšto što im izgleda opasno, spremno odgovaraju:
“Znamo: Ne diramo ništa i zovemo policiju ili roditelje!”
Kažu da su se svi bili uplašili poplave, Marina kaže da je bila kod djeda i bake, a Jovan da nije napuštao kuću.
„Pa kad nisi ni poplavio!“, dobacuje mu Marina. Rade jedan od zadataka koje su im zadale Nataša Ristić i Nataša Đorđević koje će tokom ljeta raditi s njima.
Izvor: Za svako dijete