Jedan od pokazatelja koji na to nedvosmisleno ukazuje jeste „odliv mozgova“ u inostranstvo. Po tom kriterijumu Srbija se našla na dnu rang-liste – lošije su pozicionirane samo tri, od ukupno 134 zemlje.
Analitičari procjenjuju da će se i u narednih nekoliko godina broj građana Srbije, koji će odlaziti u inostranstvo na rad, povećavati, pogotovu ako u Evropskoj uniji, kako se procjenjuje, oživi privredna aktivnost i ako se nastavi proces starenja stanovništva naročito izražen u Njemačkoj, Italiji, Austriji… To će dodatno otežati, ionako lošu situaciju, na srpskom tržištu rada koje se već suočava sa fenomenom deficita stručne radne snage, prije svega ljekara specijalista, čija je starosna struktura veoma nepovoljna. Ilustracije radi, 20 odsto ljekara stariji su od 60 godina, a samo 2,8 odsto njih ima manje od 30 godina. Slična je situacija i sa naučnicima i inženjerima.
S druge strane, ne tako mali broj zaposlenih, prije svega u privatnim firmama, kao i onih koji rade u tzv. sivoj zoni, izložen je surovoj eksploataciji poslodavaca, što se i te kako loše odražava na njihovo zdravlje i radni učinak. Zato se u medicinskim krugovima sve više govori o „sindromu sagorijevanja na poslu“, čemu su izloženi zaposleni svih profesija – od šofera do vrhunskih ljekara. Ta pojava, koja za posljedicu ima hronični stres zaposlenih, naročito je izražena u privatnom sektoru, gdje, prema ocjeni pojedinih analitičara, vlada duh prvobitne akumulacije kapitala.
– Lekari upozoravaju da ljudi izloženi „sindromu sagorevanja na poslu“ pokazuju simptome emocionalne iscrpljenosti, razdražljivosti, cinizma, ali i netolerantnog odnosa prema kolegama. Vremenom, njihova poslovna efikasnost se smanjuje, a zbog iscrpljenosti i hroničnog stresa suočavaju se i sa bolestima kardiovaskularnog sistema, padom imuniteta, dijabetesom, astmom, bolovima u koštano-zglobnom sistemu. Kao posledica preterane opterećenosti poslom nastaju i psihijatrijske bolesti, poput anksiozno depresivnog stanja ili poremećaja sna, a može da se javi i osećaj tuge i praznine, pa čak i ideja o samoubistvu. To je jedan od razloga što Srbija, u poređenju sa zemljama jugoistočne Evrope, ima najvišu stopu samoubistava. Prema statistici Svetske zdravstvene organizacije, u proseku četiri osobe dnevno izvrše samoubistvo – kaže prof. dr Mlađen Kovačević, član Akademije ekonomskih nauka, koji je na nedavno održanom naučnom skupu „Institucije tržišta rada kao činilac privredne krize u Srbiji“ govorio o urušavanje ljudskog kapitala.
Dileme nema – privreda je u veoma teškom stanju, ionako visok javni dug ima trend rasta, a slična je situacija i sa budžetskim deficitom. Uz sve to Srbija se suočava i sa padom kvaliteta obrazovanja. Prema ocjeni profesora Kovačevića, tome je, između ostalog, „kumovalo“ i prihvatanje Bolonjske deklaracije, kojom je u visoko školstvo uveden neoliberalizam i kvazitržište, što je za posljedicu imalo „bujanje“ privatnih fakulteta koji su „pretvoreni u profitna preduzeća“.
– Nametnutim reformama visokog školstva, inače preuzetim iz „prosvećene Zapadne Evrope“, fakulteti su pretvoreni u strukovne škole i preduzeća kojima je osnovni cilj maksimizacija profita, dok je obrazovna funkcija potisnuta u drugi plan. Na nekim od privatnih fakulteta otišlo se i korak dalje, pa se trguje diplomama, čak i onim magistarskim i doktorskim, pa ne čudi da enormno raste broj doktorskih titula, sumnjivog kvaliteta, da ne govorimo o plagijatima. Zbog drastičnog pada kvaliteta visokog obrazovanja, već godinama unazad, produkuju se loš profesorski kadar, kojem se poverava obrazovanje đaka, a sve to ostavlja trajne štetne ekonomske i socijalne posledice – upozorava Kovačević.
Imajući sve to u vidu, ne čudi podatak da je pozicija Srbije, kad je riječ o kapacitetu za inovacije, sve je nepovoljnija – prema podacima Svetskog ekonomskog foruma u 2008. bila je na 92, da bi 2013. pala na 133. mjesto (lošiju poziciju imalo je samo 15 zemalja). Gotovo nevjerovatno zvuči podatak da su se ispred Srbije našle i neke nerazvijene zemlje poput Ruande, Nigerije, Namibije, Vijetnama, Madagaskara, Bosne i Hercegovine, Ugande, Bangladeša, Albanije, Zimbabvea, Nepala, Mozambika… Situacija je posebno alarmantna u zdravstvu, gdje je, prema izjavi predsjednika Novog sindikata zdravstva Srbije Živorada Mrkića, „u toku kadrovska katastrofa“, poslije koje bi mogao da uslijedi scenario već viđen u Bugarskoj i Rumuniji. U tim državama postoje savremene operacione sale i savremeni aparati, ali zbog velikog odliva specijalista u inostranstvo, ta moderna infrastruktura se malo koristi. Ništa bolja situacija nije ni u sektoru informacionih tehnologija, s obzirom na to da većina stručnjaka odlaze u inostranstvo odmah po završetku studija.
Nerealna očekivanja
– Iluzija je da će ulazak u EU rešiti sve probleme Srbije, pa i problem demografskog sunovrata i urušavanja ljudskog kapitala. U prilog toj konstataciji govori primer Poljske, koja je za deset godina posle ulaska u EU ostala bez 2,5 miliona, pre svega, visokobrazovanih stanovnika, dok se Estonija suočila sa osetnim rastom stope nezaposlenosti koja je konstantno iznad deset odsto. Estonija je, inače, platila visoku cenu primene ekstremnog neoliberalnog koncepta tranzicije, s obzirom na to da je za dvadesetak godina izgubila više od petine svog stanovništva. Činjenica je, takođe, da su mnoge zemlje u tranziciji koje su primljene u EU pre deset godina, loše plasirane po osnovu „odliva mozgova“. Na rang-listi od 142 zemlje Češka se našla na 79. mestu, Poljska je na 96, Slovačka na 111, a Bugarska na 127. mestu – kaže Mlađen Kovačević, član Akademije ekonomskih nauka.
Tekst je preuzet sa Danas.rs