Marić: “Zašto nikada nisi pričao o svojoj ratnoj odiseji? Proglašavali su te za anti-Srbina, a ti si jedini među političarima koji se borio za slobodu srpskog narod u ratu.”
Č. Jovanović: “Pa, prvo, nije to bio moj izbor, meni se to desilo. Drugo, ja ne mogu da kažem da sam se borio za srpski narod. Jer, ja sam bio dečko iz Beograda kome se sve to desilo, a koji, zaista, u tom trenutku ja nisam pravio nikakvu razliku, kao ni danas. Imali smo jedan incident u Bijeljini, kada smo došli posle ko zna koliko dana po tim bestragijama. Krenuli smo za Srbiju i onda nas je kod Bijeljine, gde smo stali kod neke kafane, nešto da uzmemo da jedemo i bio je dogovor da samo oficir izađe iz kamiona da ode da uzme ono što može da s epokupi i ponese i da nam da nastavimo dalje. Mi smo sedeli u prikolici. Onda se tu pojavila tako neka junačka, kao ovi što su sad otišli na Krim, ovi četnički pokreti, njih petorica su otišli na Krim da brane Rusiju, vidio sam taj video : on kaže moja porodica 300 godina slavi Slavi Aleksandra Nevskog. A tako izgleda, ne zna gde je rođen. E otprilike takvi su se pojavili u tom trenutku i oni su napali tog oficira zbog petokrake. Napali su njega i mi u tom prvom trenutku nismo ni znali jer se to desilo unutra, u toj kafančini. I naravno kao što se događa u kafanskoj tuči, rulja je njega izbacila napolje i nastavila da ga gazi pa su onda svi reagovali…Svi smo zajedno izašli i to je bilo eto moje prvo iskustvo kad sam prvi puit video tu vrstu ljudi”