Režim predsjednika Bašara al Asada prelazi u ofanzivu, opozicija je
zavađena, a u borbe su se uključili i islamisti bliski Al Kaidi.
Kraj
sukoba se ne nazire, pitanje pobjednika takođe, a sve češće se govori o
podjeli kao jedinom mogućem ishodu, ocjenjuju svjetski mediji.
Diplomatski napori Rusije i Sjedinjenih Američkih Država su trenutno u
zastoju jer su dvije sile podjeljenih stavova usredsređene na rješavanje
krize u Ukrajini koja je pažnju javnosti skrenula sa Sirije gdje se borbe
i dalje vode kao prvog dana.
“Bez intervencije Zapada, rat bi mogao da potraje godinama a takva
intervencija nije vjerovatna dok je predsjednik Barak Obama u Bijeloj
kući”, kaže Toma Pirej, specijalista za Siriju na Univerzitetu u
Edinburgu za AFP.
Stiče se utisak da nijedna od zaraćenih
strana nema sredstva kojima bi zabilježila konačnu pobjedu u konfliktu
koji je odnio više od 140.000 života i raselio skoro polovinu sirijske
populacije, pretvorivši mnoge od njih u izbeglice.
Sirijski konflikt je izbio u martu 2011. godine, tačnije 15.marta,
kada su mirni antivladini protesti naišli na brutalnu represiju vlasti.
Opozicija je uzela oružje u ruke i pobuna je za godinu dana prerasla u
sveobuhvatni rat.
Suočen sa gubitkom kontrole nad teritorijom,
režim je pokrenuo kontraofanzivu u proljeće 2013, uz podršku libanske
šiitske milicije Hezbolah i iračkih šiitskih boraca koje je obučavala
Iranska revolucionarna garda.
Uspješno izbjegavanje vojne akcije Zapada nakon napada hemijskim
oružjem u avgustu 2013. godine osokolilo je režim čija strategija sada
glasi “zaštititi djelove Sirije od strateškog značaja”: obale, veće
gradove na sjeveru i jugu kao i ključne saobraćajnice.
Dok pobunjenici trenutno kontrolišu veću teritoriju nego režim, Asad kontroliše gušće naseljene regione u zemlji.
Režimske snage napreduju na tri fronta, južno od prijestonice
Damaska, u strateški važnom regionu Kalamun u blizini libanske granice i
oko grada Alepa na sjeveru zemlje.
Asadova vojska je u
Kalamunu, nakon niza pobjeda prošle godine, opkolila Jabrud, posljednje
uporište pobunjenika u regionu, i kreće u ofanzivu.
Jabrud je značajan prije svega zbog toga što se nalazi nedaleko od
libanske granice, na autoputu koji povezuje Damask preko Homsa sa
Tartusom i Latakijom na Sredozemlju, a ujedno je i ruta za krijumčarenje
ljudi i oružja iz Libana.
U Alepu pobunjenici još istrajavaju,
ali Asadovoj vojsci nedostaje još 19 kilometara da završi blokadu ove
nekadašnje industrijske metropole.
U isto vrijeme, opozicija je podijeljenija nego ikad, bori se i protiv
režima i protiv svojih bivših saveznika, džihadističke Islamističke
države Iraka i Levanta (ISIL).
I umjereni i islamistički
pobunjenici, pa i oni iz redova Al Nusra Fronta, sirijskog ogranka Al
Kaide, učestvuju u krvavim borbama protiv ISIL-a koje su počele u
januaru i ne pokazuju znake slabljenja.
Uprkos nedavnim uspjesima režimskih snaga, stručnjaci kažu da im nedostaje ljudstvo da povate svu izgubljenu teritoriju.
Eksperti vjeruju da opozicija broji između 100.000 i 150.000
boraca, među kojima je između 10.000 i 20.000 stranaca u 2.000
bataljona, dok sirijska vojska ima oko 300.000 vojnika, od kojih su
polovina regruti, a može da računa i na podršku više hiljada
prorežimskih pripadnika milicije.
Ipak, režim je doživio velike
gubitke: 50.000 njegovih boraca je poginulo za protekle tri godine,
tvrdi Sirijska opservatorija za ljudska prava.
“Nijedna strana
ne pobjeđuje”, kaže za AFP Folker Pertes, direktor Njemačkog instituta za
međunarodna i bezbijednosna pitanja i autor knjige “Sirija pod Bašarom”.
“Asad bi vjerovatno mogao da povrati većinu teritorija i primijeni
takozvanu politiku spaljene zemlje na oblasti koje ne kontroliše, ali
nikad neće moći ponovo da uspostavi kontrolu nad čitavom zemljom”,
dodaje on.
“Dezintegracija zemlje “nije mogućnost već realnost,
i ako bi se rat sutra završio, Siriji bi trebalo više od deset godina
da se oporavi”, navodi on.
I drugi stučnjaci navode da je podjela Sirije moguća opcija.
Geograf Fabris Balanš predviđa de facto podjelu na kurdski region
na sjeveroistoku, pobunjenički sunitski region na sjeveru i zonu u rukama
režima u središtu zemlje od Damaska do Sredozemlja.
“U tom slučaju nijedna strana ne bi odijnela pobjedu”, kaže on i dodaje da nijedan scenario za Siriju neće biti dobar.
Da stvar bude komplikovanija, Iran kao vodeća šiitska sila i
Saudijska Arabija, njegov sunitski rival smatraju Siriju poprištem svoje
šiitsko-sunitske borbe za prevlast u arapskom svijetu, piše agencija
Rojters.
Međunarodna zajednica sada shvata da je nečinjenje
bilo greška i da je povećalo broj potencijalnih terorista koji
predstavljaju prijetnju regionu, ali i šire.
Možda je ovakva fragmentacija Sirije pojednostavljivanje stvari,
ali realnost je takva da ni Asad ni pobunjenici nemaju prednost, navodi
AFP.
U međuvremenu je sirijska privreda doživjela najgori mogući
sunovrat, uz slab privredni rast, povećanje budžetskog deficita sa tri
odsto BDP 2010. na 30 odsto 2013. i spoljnog duga koji je sa 23 odsto
skočio prošle godine na 73 odsto BDP, dok je stopa nezaposlenosti
dostigla 50 odsto.