Preuranjeno toplo vrijeme, sunčani dani, visoke temperature, neprimjereni kalendarski ovom periodu godine, za većinu biljnih vrsta imaju posljedicu preuranjenog cvjetanja i bujanja vegetacije, jer se biljke bude iz zimskog perioda mirovanja, sokovi počinju kolati od korijena prema mlađim dijelovima biljke.
Kretanje vegetacije se, npr. kod voćaka očituje u promjenama vidljivim na generativnim organima i dolazi do bubrenja generativnih pupova.
Pri nižim temperaturama početak bubrenja pupoljaka odvija se sporije, dok više temperature ubrzavaju ovaj proces. Kretanje vegetacije je uvjetovano u najvećoj mjeri specifičnim mikroklimatskim uvjetima određenog područja, a naravno i reakcijom određenih biljaka na te specifične uvjete.
Kasni mrazevi koji nisu tako rijetka pojava na našim područjima mogu za ovakvo preuranjeno kretanje vegetacije imati velike posljedice, jer biljke mogu stradati u fazi pupanja i cvjetanja, odnosno dolazi do smrzavanja generativnih organa, a samim time i izostanka prinosa u toj vegetacijskoj sezoni.
Također, naglo kolanje sokova i tzv. buđenje biljaka iz zimskog sna može imati i za posljedicu nagli rast. Kada proces bubrenja započne ne može se više zaustaviti jedino se njegova dinamika može mijenjati u zavisnosti od ekoloških uvjeta. Voćka nema kalendara koji bi ju upozorio da još može biti hladnog vremena, ona jednostavno mjeri trenutačnu temperaturu i prema njoj se ponaša, ističe Filipović.
Ona preporučuje da se voćke debelo premažu otopinom vapna kako bi kora pobijelila i tako se umanjilo grijanje stabla ili tretiranje voćke određenim hormonima prskanjem kako bi je uvjerili da nije još vrijeme za kretanje vegetacije (što se vani više primjenjuje, a kod nas nije uobičajena praksa).
Ovakve nagle promjene vremenom, po njezinom mišljenju, uznemiravaju i pčele koje reagiraju kao da je proljeće pa izlaze iz košnica. Kako vani ne mogu pronaći hranu, troše zalihe iz košnica i nakon toga masovno ugibaju. Pčelari kažu kako su zbog svega dezorijentirane, pa se neke niti ne znaju vratiti u košnice.
Na ovakve globalne promjene može jedino da se utječe kroz jačanja ekološke svijesti građana i podsticanje na aktivno učestvovanje u poduzimanju okolišnih mjera.
Na pitanje, kako tumačiti ove klimatske devijacije Filipović je kazala kako je tehničko-tehnološkim razvojem, uz pojačanu globalnu industrijalizaciju svih privrednih grana na našoj planeti, sve agresivniji pritisak na pojedine ekosistema i u cjelini biosferu, a u pojedinim društvima dostignuta je kritična točka propadanja pojedinih ekosistema što se sve češće označava pojmom ekološka kriza.
Ekosistem, napadnut izvana doživljava određenu štetu ili kod jačeg i dužeg opterećenja potpunu propast. Moderna tehnologija sve brže uništava prirodu u sve su češće i radikalniji zahvati u okolišu od kojih se priroda ne stiže oporaviti pa je to “jednosmjerni put bez povratka“, a promjene su vidljive i generacijski.
Posljedice dramatičnih ili štetnih promjena u okolišu koje utječu na rast i razvoj biljaka rezultiraju biološkim stresom, pri čemu se često koristi pojam biološke napetosti koja označava smanjenje ili promjene bioloških funkcija biljaka.
Za razliku od većine ostalih ljudskih djelatnosti, poljoprivreda je istovremeno i uzročnik i žrtva klimatskih promjena. Prema nekim predviđanjima, poljoprivreda je sektor koji će pretrpjeti najveće štete od posljedica klimatskih promjena (UNDP, 2009).
Ekstremne vremenske pojave: suša, poplave, izrazito visoke ili niske temperature, tuča, olujni vjetrovi i dr., nanose ogromne gospodarske štete sektoru poljoprivrede te smanjuju njen proizvodni potencijal, a postojeća klimatska varijabilnost je već značajno ugrozila ekonomski prosperitet poljoprivrede, zaključuje Filipović.