Drvene kašike koje stanovnici prave u radionicama površine četiri do pet metara kvadratnih, posebni su po tome što ne proizvode bakterije i ne umanjuju hranjivu vrijednost.
Jedan od proizvođača ovih kašika je Ziyafettin Donmez kazao je u izjavi za Anadolu Agency da je počeo da se bavi ovim zanatom dok je imao 15 godina. A već punih 40 godina živi od pravljenja drvenih kašika.
U selima Alballar i Kemaller ima oko 50 kuća, a Donmez kaže da se svi bave ovim poslom i to uglavnom tokom zime.
“Mogu napraviti 30 do 40 kašika dnevno. Od ovog posla dnevno zarađujemo oko oko 20 lira (6,5 eura). Svakog petka dolaze kupci naveliko i kašike koje proizvedemo odlaze na prodaju u Istanbul, Ankaru i druge velike gradove“, pojasnio je on.
Mustafa Yilmaz, vitalni 65-godišnjak, kazao je da svaka kašika prođe kroz 13 različitih faza tokom proizvodnje i da svaka faza zahtijeva posebne alate. Yilmaz je istakao da se omladina u selima ne interesuje za ovaj posao jer je težak, a i nije pretjerano profitabilan, kako su materijali i alati za pravljenje kašika skupi.
No, to ne obeshrabruje 35-godišnjeg Ismaila Yildiza, koji je sa 16 godina počeo učiti ovaj zanat.
“Mi želimo da se pročuje za naš zanat širom Turske. Na primjer kašike od šimširovog drveta su jako zdrave za korištenje i savjesni potrošači nas zovu sami i traže nam kašike. Pored toga što ne proizvode bakterije i ne umanjuju hranjivu vrijednost, ove kašike su dobre za desni i zube novorođenčadi“, pojasnio je Yildiz.
On je rekao da je proizvodnja kašika za njega “sveti posao“, koji, nažalost, svakim danom zamire sve više, zbog napredne tehnologije i mašinerija.