Teško je danas hrvatskim glasačima koji su urlali od sreće kad je SDP
zamijenio HDZ. Ljudi su bili umorni od kriminala. Lopovluk na svim
razinama, premijer visokokvalificirani kriminalac okružen ministrima
razbojnicima. Ljudima je bilo teško gledati kako se njihova djeca krvavo
bore za plaću koju nikad neće vidjeti dok djeca hrvatskih tajkuna gaze
djevojčice na zebri, u zatvoru ne provedu ni dana a olakotna im je
okolnost što studiraju u inozemstvu.
Dok
je HDZ harao Hrvatskom stalno nam se govorilo da je Hrvatska u krizi
jer je svijet u krizi a i nismo u Evropi. Kad stignemo u Evropu
telefoniranje će biti jeftinije, mladi će se zaposliti u Njemačkoj a svi
ćemo preko noći iseliti sa Balkana i useliti u civilizaciju. Hadeze
ćemo zamijeniti Esdepeom, Esdepe će ministre koji su pokrali milijune
poslati na robiju, opljačkanu imovinu zaplijeniti, njihove dvorce
pretvoriti u vrtiće i bolnice…
I bi Esdepe. Obrušio se na Hrvatsku
nimalo iznenada i nimalo neočekivano. Znali smo što nam nude. Poštenje!
Socijalnu jednakost! Oštru i bespoštednu borbu protiv kriminala!
Tko
je kriv zbog depre u kojoj se danas valjaju glasači Esdepea? Da li je
danas SDP “zločinačka organizacija” kako je naziva HDZ koja je
“zločinačka organizacija” bila jučer? Jesmo li zaista taoci dviju
zločinačkih organizacija koje samo skaču sa vlasti u oporbu i obrnuto?
Ili ipak ima neke razlike?
Tko god sebi postavlja takvo pitanje
mora da je opako frustriran. Svi koji su hadezeovsku vlast držali hordom
zlikovaca kojoj ništa sveto nije danas se pitaju zašto su mislili da su
esdepeovci horda dobrica kojoj će biti sveto sve ono što su nam
obećali? U Hrvatskoj se, otkako “imamo Hrvatsku”, na vlasti izmjenjuju
razbojnici.
SDP lopinama pred bankrotom dijeli milijunske kredite
sa počekom, državnu se lovu nemilice troši na medije koji puše vlasti,
novinarima koji pokušavaju reći istinu o esdepeovskom kriminalu režu se
glave, Zadrom vlada isti kriminalac koji je vladao i za vrijeme hadezea,
esdepeovska županica laže i krade kad mora i gdje stigne, liječnicima,
pacijentima, umirovljenicima i učiteljima dere se koža sa leđa.
Istovremeno
naši predstavnici u Evropskom parlamentu mlate tisuće eura mjesečno i
to je sve što je nama naša borba za Evropu dala. Trebaju li takozvani
prosječni hrvatski građani biti frustrirani činjenicom što je SDP gori
od HDZ-a? Nikako. Ako jesu, mnogi jesu, to znači da ne kuže kakvi sve
opskurni likovi tjeraju u propast zemljicu od jedva četiri milijuna
stanovnika. Milano je veći od nas.
Takozvani ljudi koji vladaju
Hrvatskom bolesno su opsjednuti samo potrebom da vladaju i kradu. Dok
traje njihova fešta vozit će audije, prebijati u Zadru šeficu Uprave
prihoda, neka baba umukne ili crkne. Ministra lopova osudit će na rad za
opće dobro, čovjek kuha u pučkoj kuhinji, istovremeno će klinac koji
proda tri grama marihuane robijati tri godine.
Nesretni smo. Svi?
Ja nisam. Jasno mi je da su političari posrednici između robova i
robovlasnika. Naše bijedne živote prepuštaju na milost i nemilost
krupnom kapitalu i za to dobivaju proviziju u obliku love, moći i
oprosta zločina svih vrsta. Političari moraju građane, za njihovo bolje
sutra, ubijati glađu, skupim lijekovima, nezaposlenošću, ukidanjem prava
na školovanje, rušenjem bolnica, izgladnjivanjem djece i staraca,
ukidanjem pravde na sudovima…
Političari na vlasti su legalno
izabrana bića koja u džepu nose dozvolu za zločin. Otkako mi je to jasno
više se ne palim na vijest kako je naš ugledni ministar ili premijer
ili vlasnik najveće novinarske kuće kriminalac. Zašto bih se palila? To
im je u opisu posla. Nama je u opisu posla da to znamo ili ne znamo ali
da im strastveno i predano pušimo dok nas smrt od njihovog spolovila ne
rastavi.
HDZ? SDP? Opustimo se. Najzad živimo u demokraciji pa slobodno možemo odlučiti koja će nas zločinačka organizacija dokrajčiti.