Pjer Đorđo Oliveti je iz svog rodnog grada Orvieta, srednjovekovnog
dragulja u centralnom dijelu Umbrije, okruženog dvorcima i vinogradima,
ideju sporog življenja proširio na 28 zemalja, među kojima su Južna
Koreja, Turska i Sjedinjene Američke Države.
Cittaslow
predstavlja poštovanje prema onome što jesmo i što imamo, bez
destrukcije i kratkotrajnih vrijednosti, novca i resursa”, objasnio je
Oliveti, bivši novinar, za AFP. “To je protivteža negativnoj
globalizaciji”.
Pokret je osnovan 1999. godine, kada je
filozofija spore hrane pretočena u filozofij.u sporog života uopšte
Danas pokret okuplja 183 grada s istovjetnom misijom, a još desetak ih je
predalo zahtjev za članstvo.
Simbol pokreta je narandžasti puž koji nosi grad izgrađen na sopstvenoj kućici.
Gradovi koji žele da se priključe ovoj porodici moraju imati manje od
50.000 stanovnika, a gradska uprava mora poštovati stroge kriterijume
kao što su promovisanje organske i urbane poljoprivrede, kao i uvođenje
časova zdrave ishrane u školama.
Grad Orvieto bio je jedan od
prvih članova pokreta, a pristupio mu je prije 15 godina. On je
međunarodno sjedište pokreta i njegov “grad izlog”. Duž njegovih ulica
prostiru se male porodične tratorije koje služe lokalno vino i
delikatese, što je jedan od uslova za pridruživanje pokretu Cittaslow, a
farmeri promovišu svoju robu na pijacama, koje takođe predstavljaju i
centre društvenih zajednica.
Grad je domaćin jazz festivala, a ponosi se ponudom opuštajuće atmosfere, kako za domaće, tako i za turiste.
Nivo zagađenja u gradu je nizak, posjetioci svoja vozila ostavljaju u
velikim podzemnim garažama, školarci svakodnevno šetaju do škola u
grupama koje prate roditelji volonteri u okviru inicijative PiediBus.
Gradonačelnik Antonio Končina kaže da praćenje ovog modela nije ni teško, a ni čudno.
“Nije u pitanju zaustavljanje progresa, već princip dozvoljavanja gradu
da poštuje pravila sporog življenja. Progres i spori život mogu ići
ruku pod ruku”, kaže on.
Ekološki prihvatljiv život ipak nije pomogao gradu da izbjegne
ekonomsku krizu. Danas je u Orvietu nezaposleno 35,4 odsto stanovnika,
što je daleko više od nacionalnog prosjeka.
“Borimo se da
zadržimo glave iznad površine vode. Orvieto je nekada bio pun radionica,
bilo ih je u svakoj ulici, a danas mislim da smo jedino mi ostali”,
priča Gaja Ričeti, čovjek čija je porodica sedam generacija obrađivala
drvo.
Ipak, osnivači pokreta sporog življenja se nadaju da će
uskoro uspjeti da uvjere i vlasti većih gradova, od Barselone do Seula, da
im se pridruže kako bi ova kultura mogla zaživjeti i u gradskoj vrevi.