Onaj ko je nosio second hand (eng. second hand = druga ruka) odjeću
ranije je bio čudan, neshvaćen od šire zajednice, koja se pitala kako
neko može da nosi tuđe stvari. Međutim, ovaj trend se iz godine u godinu
mijenja, što potvrđuju i mnoge prodavnice koje prodaju korištenu i
nošenu robu. U ovim prodavnicama može se naći sve, od malih sitnica, do
velikih pernatih jakni, kaputa, ski odijela i slično… Pernata
jakna 50 KM, bunda 200 KM, crni sako poznate marke 25 KM, haljina 15 KM,
kožne čizme 45 KM, poslovna košulja 7 KM, pamučna majica 5 KM, vuneni
zimski dodaci od 4 do 10 KM…
Ovo je samo dio asortimana prodaje na koje smo naišli u prodavnicama
polovne odjeće širom grada, kojima je zajedničko to da u njima možete
pronaći kvalitetnu, a jeftinu robu.
Globalni trend second hand prodaje ima dugu istoriju. Do
kraja 19. vijeka polovna odjeća bila je važna u oblačenju ljudi. Tek je
kroz industrijalizaciju i masovnu proizvodnju odjeće stanovnicima bilo
omogućeno češće kupovanje nove, tek proizvedene, robe. Od Drugog
svjetskog rata prodaja polovne odjeće znatno je porasla na globalnoj
razini. Sa pojavom ekoloških pitanja ljudi sve više uče kako da se
prijateljski odnose prema okoloni, a kupovina u second hand prodavnicama
jedan je način da smanjujemo zagađenje i recikliramo ono što imamo.
Internet i online prodaja još više su doveli do popularnosti prodaje
korištene robe.
Banjalučanka M.T. koju smo sreli u jednom second hand shopu u Banjaluci
rekla nam je da voli da obilazi prodavnice sa polovnom odjećom, kojih
ima mnogo u Banjaluci, te da često u njima kupi i potpuno nove stvari.
„Odjeća, obuća i ostali modni dodaci koje pronalazim u ovim radnjama
su zaista odlični i kvalitetni. Povoljno mogu da kupim kožne jakne,
tašne, čizme, markiranu odjeću za koju znam da je kvalitetna. Za taj
novac možda bih mogla da kupim nešto jeftino, a novo. Sedmično obiđem
nekoliko radnji u kojima sam redovna mušterija i uvijek kupim nešto,
nekad sitnicu, nekad nešto više stvari, zavisno od toga koliko imam
novca“, rekla je za BUKU ova Banjalučanka.
Vlasnica jedne radnje u centru Banjaluke rekla je da su kupci u
njenoj radnji iz raznih društvenih slojeva. Ima ljudi koji nemaju mnogo
novca, ali ima i bogatih ljudi koji rade kao advokati, ljekari i slično.
„Uglavnom su to žene. Ima onih koje dolaze redovno, ali ima i onih
koji rjeđe posjećuju radnju, ali većina ljudi se ponovo vrati. Nedavno
je bila žena koja se za stotinjak maraka obukla za cijelu sezonu. Kupila
je čizme, kaput, košulju, haljinu i još jedan tanki džemperčić. Bila je
presretna, jer je sva odjeća kvalitetna, čizme su kožne i dobro
očuvane, poslovna košulja nova, a ostatak kupljene robe u jako dobrom
stanju. U prodavnicama sa novom robom za ovaj novac vjerovatno bi se
mogle kupiti samo čizme, a o kaputu i ostaloj odjeći ne bi se moglo ni
misliti“, kazala je ona za BUKU.
Sanja Gojković, vlasnica radnje „Druga šansa“ – second hand,
vintage, retro, rekla je da je počela kupovati odjeću u second hand
shopovima još prije 10 godina. Prisjeća se da su je tada svi gledali kao
čudaka koji nosi ”bog zna čije iznosane stvari”, ali danas se situacija
potpuno promijenila.
„Konačno je prihvaćen trend kupovine u second hand shopovima, što je
u inostranstvu već odavno normalna praksa. U ovim radnjama garderoba je
jeftinija do 50 odsto, pa i više u odnosu na prodavnice nove odjeće.
Kriza je pogodila svačiji džep. Ljudi me svaki dan zovu i pitaju da li
otkupljujemo robu, jer mnogo nas ima odjeću koju smo obukli samo jednom.
Mada, što se tiče moje radnje mi još uvijek ne otkupljujemo odjeću, ali
imamo u planu“, kaže Gojkovićeva za BUKU.
Objašnjava da je roba koja se nudi u „Drugoj šansi“ uvezena iz
Engleske, a imaju jako kvalitetne stvari high street trgovina kao što su
Topshop, Asos, Zara, River Island, Free People, Atmosphere, G21, Next
itd. koje se nalaze u jednom dijelu radnje i njihova cijena je dosta
veća u odnosu na one manje kvalitete.
„Second hand shopingholičari, a i ja sam jedna od njih, jer iako
imam svoju radnju obavezno obilazim sve druge u gradu, savjetuju da je
najbolje kupovati spontano, jer nikad ne znate sta ćete tu pronaći, ali
znajte da će biti jedinstveno i originalno, a ono što je najvažnije i
jeftino. Doduše, moj second hand nije kao drugi u gradu, jer mi biramo
svaki komad koji unesemo u radnju, ali se ne može desiti da uđete i
odete kući praznih ruku, jer niste uspjeli iščupati ni jedan atraktivan
komad garderobe, pošto je kod nas svaki komad jednostavno genijalan“,
kaže Gojkovićeva.
Njeni kupci su uglavnom žene, jer one inače više vole kupovati, mada
ponekad dođe i neki muškarac, ali samo da obraduje svoju ljepšu
polovinu, jer trenutno imaju samo žensku garderobu.
„A kada bih morala reći šta se najviše kupuje, ne bih mogla
izdvojiti samo jednu stvar. Ide sve – od hlača do haljina, suknji,
marama, košulja, cipela i torbi. Oni koji dolaze kod mene u radnju su
obično oni sa malo drugačijim ukusom, koji znaju da su to kvalitetni
komadi odjeće za koje su sigurni da ih niko drugi neće šetati gradom!
Iako je do skora veliki broj ljudi imao predrasude prema kupovini u
second hand shopovima, jer su se uglavnom vezivali sa prodavnicama za
siromašne, ta situacija se znatno promijenila. I kod nas se konačno u
ovakvim i sličnim radnjama kupuje bez stida“, zaključuje Gojkovićeva.
ŠVORC – VINTAGE ŠOP/ART SERVIS U BANJALUCI
U Banjaluci je pokrenut zanimljiv projekat pod imenom Švorc. Ovo je
vintage šop/art servis koji je nedavno započeo sa prodajom i promocijom
putem Facebooka.
„Kako smo na samom početku, ljudi su vrlo zainteresovani, što nas
baš raduje! Koncept Švorca je već viđen u svijetu, ali kod nas ne
postoji ozbiljan šop koji bi obuhvatao ne samo polovnu garderobu i
obuću, već i vintage namještaj, kućni dekor i slično. Pri tom pazimo na
mnogo faktora i švorc standarda koje želimo da ispratimo. Pošto je ovo
Bosna, i pošto se naš narod pomalo stidi kupovati polovnu odjeću, i kako
je poprilično teško u lokalnoj sredini napraviti nešto originalno, a
ujedno i isplativo, Švorc ima svoje fanove, redovne mušterije i puno
upita! Sasvim dovoljno razloga da nam se ne skida osmijeh sa lica, i
time potvrđujemo sami sebi da smo na pravom putu“, kažu iz Švorca za
BUKU.
Objašnjavaju da cijene Švorc artikala zavise od mnogo faktora, a ističu da Švorc bira robu.
„Jedan poseban odnos u tom smislu, jer tržište za ono što Švorcu
treba je ogromno. Tiče se tuđih ormara, pa možda i baš tvog dragi
čitaoče, sve do buvljaka širom Planete. Na primjer, zanimljiv je ulov sa
buvljaka u Barseloni, gdje me moj diler/dobavljač za područje EU, inače
drugar koji puno putuje, nazove sa lica mjesta sa pitanjem: šta ti
treba za Švorc?! Nije li to specijalan tretman u svakom smislu? E taj
komplet iz Barse nije na prodaju, joššš“, kažu iz Švorca.
Dodaju da je nekad za jednu vintage haljinu, na primjer proizvedenu u
Jugoslaviji, potrebno preći i do 600 kilometara, što, naravno, utiče na
cijenu. Napominju da je takva cijena opravdana i iz razloga što
vjerovatno više niko nema takvu istu haljinu, a žene su vrlo osjetljive
na to i vole da budu jedinstvene. Ističu da vode računa i o muškoj
kolekciji, te da sad u ponudi imaju i sjajnu seriju vunenih džempera!
„Iz ponude bismo izdvojili par dizajnerskih komada, poput Prada i
Bally cipela, Iceberg džins suknje, Trussardi i GFF okvira za sunčanice
ili dioptriju, do nekih kul i šik predmeta za kuću: lampe, ogledala,
vješalice. Dizajnerski komadi su najtraženiji, ali i neke kežual krpice
koje nemate u lokalnim radnjama, a trenutno su svjetski trend. Duboke
replay farke iz 90ih, ili večernja haljina iz mariborske trikotaže iz
perioda Jugoslavije, pure šik“, kažu iz Švorca.
Izdvajaju i jedan arts&crafts eksperiment na kojem Švorc
trenutno radi, a to je da pokreću testnu prizvodnju tekstilnih modnih
dodataka – Made in Švorc, što će uskoro i biti objavljeno na njihovoj
facebook stranici.
NABAVKA ROBE ZA SECOND HAND PRODAVNICE
Nabavka robe za second hand prodavnice može se obavljati kod nekih
velikih izvoznika robe u inostranstvu, gdje se roba se plaća po
kilogramu ili po vreći. Oglasi preko kojih se polovna roba prodaje na
veliko mogu se naći i na internetu.
Na jednom od oglasa na koje smo naišli na internetu stoji da se
prodaja polovne robe vrši na komad ili na vreću-kilogram, te da svi
kupci dobijaju fiskalni račun. Najviše prodaju brendove H&M,
Biaginni, Esprit, Amitsu, Zara, Mango, Nike, S.Oliver i slično.
„Ako želite netaknutu robu od direktnog pošiljaoca iz Austrije
cijena je 4.5 KM po kg, a računajte na mogući otpad oko 10-20 odsto, jer
bude flekavih stvarčica. Ako vi birate šta vam treba, cijena je 6 KM po
kg za brendiranu robu extra i prve klase, a imam i robu prve i druge
klase po cijeni od 3KM po kilogramu. Ako se uzme neka veća količina,
onda može i po 2 KM po kilogramu. Jakne za zimu prodajem 5 KM po komadu,
a kožne 10 KM po komadu. Treba da znate da u ovoj netaknutoj robi bude
roba za ljetnju i zimsku sezonu, a tu bude i ski odijela, radnih
odijela, tašni, kaiševa, posteljine, zavjesa, stolnjaka, pidžama, nešto
manje patika i cipela“, stoji u ovom oglasu.
Vezan tekst
Prirodna kozmetika: Ono što ne možeš pojesti, nemoj ni stavljati na kožu