Svi ljudi sanjaju. Neki snovima pridaju veći, a neki manji značaj. Za
neke ljude snovi predstavljaju samo nejasne i nepovezane sllike uma, za
druge snovi su vodiči koji nam ukazuju šta je za nas važno u životu.
Mnogo je sanovnika napisano na osnovu ljudskog iskustva vezanog za
snove. Da li su snovi samo uobrazilja uma? Da li postoje samo da bi
veliki pesnici sanjali svoje muze? Ili nešto govore i nama, običnim
smrtnicima?
Snovi kroz istoriju
Interesovanje za snove potiče još od starih Egipćana, koji su
smatrali da su snovi poruke bogova. Slično interesovanje za snove su
pokazivali i stari Grci i Rimljani. Egipćani su verovali da, u toku sna,
duša uranja u nebeski praokean i izranja podmlađena. Izgleda da su i
oni verovali u isceliteljsku moć snova, koju potvrđuju i moderna
istraživanja.
Svi ljudi sanjaju, kao što je rečeno na
početku. Neki se ne sećaju svojih snova, neki vrlo živopisno opisuju i
po nekoliko snova za jednu noć. Istraživanja govore da se ljudi sećaju
samo pet posto sna. Snovi se dešavaju u toku faze sna koja se naziva REM
faza (rapid eye movement ili brzi pokreti očnih jabučica). U ostalom
delu spavanja se ne sanja. Istraživanja takođe pokazuju da, ako se ljudi
koji spavaju bude u toku noći nekoliko puta, oni koji se bude će biti
umorniji ako se bude u REM fazi nego oni koji se bude u drugoj fazi.
Istraživanja čak navode i neke dramatične negativne promene u ponašanju
kod ljudi koji su buđeni u REM fazi, drhtavica, tremor u nekim
slučajevima i ozbiljni psihički poremećaji. To pokazuje da su snovi
veoma značajni za naše svakodnevno funkcionisanje, sećali se mi njih ili
ne sećali. Naš um se kroz snove oslobađa i prorađuje određene sadržaje
koje smo doživeli tokom dana. Izgleda da su snovi naši „mentalni
čistači“. Nije čudo što su ljudi još od zore civilizacije obraćali
pažnju na snove i pokušavali da odgonetnu njihovu poruku.
U
mnogim starim civilizacijama su se snovi vračeva veoma poštovali i na
osnovu njihovih snova su donošene mnoge važne odluke. Istorija
civilizacije pamti mnoge važne snove zabeležene u svetim knjigama Kuranu
i Bibliji. Kuran kaže da Bog u snu uzima duše. Onome kome produži
život, vraća dušu pre nego što se probudi. Jedan od najpoznatijih
protumačenih snova u Bibliji je san egipatskog faraona o sedam debeih i
sedam mršavih krava, koje slede ove prve i proždiru ih. San je
protumačen tako da će biti sedam dobrih, rodnih godina, za kojima će
uslediti sedam nerodnih, gladnih godina u toku kojih će se pojesti sva
hrana i narod će umirati od gladi. San je spasao narod jer su, na osnovu
njegovog tumačenja, ljudi ostavili dovoljno zaliha hrane da prežive
teške, nerodne godine.
Sve velike objave su dobijene u snu.Tako
je Mojsije dobio Deset božjih zapovesti, David je dobio Psalme, Isus
Jevanđelja, a Muhamed Kuran. Božja reč je stizala do ljudi ovim posebnim
tajanstvenim kanalom. Taj tajanstveni kanal je važan i za današnjeg
čoveka, budući da čovek od 60 godina života provede 20 godina u
spavanju, a četiri godine u sanjanju. Izgleda da snovi imaju nešto da
kažu. Frojd je bio jedan od onih koji su posvetili veliki deo svog
naučnog rada tome da odgonetne šta to snovi zapravo govore.
Carski put u nesvesno
Nesvesno ima svoju logiku i u njemu se, prema Frojdu, često
odigravaju naši dublji, potisnuti mentalni sadržaji. Drugim rečima,
snovi su često odraz naših skrivenih želja. Te želje mi skrivamo od
svoje svesne strane psihe, ne priznajemo ih sebi. Ali se oni potkradaju u
snu i pojavljuju se prerušeni u simbole, koje mi posle moramo da
otkrijemo ako želimo da znamo šta nam je san poručio.
Iako
snovi deluju apsurdno i nerealistično u mnogim situacijama, Frojd je
smatrao da oni imaju svoje posebno značenje. Zato ih je nazivao carskim
putem u nesvesno. Nesvesno je onaj deo čovekove psihe koji nije pod
njegovom kontrolom, za razliku od svesnog. Nesvesno ima svoju logiku i u
njemu se, po Frojdu, često odigravaju naši dublji, potisnuti mentalni
sadržaji. Drugim rečima, snovi su često odraz naših skrivenih želja. Te
želje mi skrivamo od svoje svesne strane psihe, ne priznajemo ih sebi.
Ali se oni potkradaju u snu i pojavljuju se prerušeni u simbole, koje mi
posle moramo da otkrijemo ako želimo da znamo šta nam je san poručio.
Npr.mladić koji sanja da mu je rođaka poklonila dva balona na vašaru
otkriva da ima potisnutu seksualnu želju prema njoj, ali, pošto su u
rođačkom odnosu, ta želja se javlja prerušena u snu, gde baloni
simbolizuju njene grudi. Frojd je smatrao da snovi često otkrivaju
seksualne konflikte i naše potisnute seksualne i agresivne želje koje ne
smemo da izrazimo u budnom stanju, ali i dalje predstavljaju deo nas
koji nam nešto pručuje. Frojd je otkrivao značenje snova pomoću tehnike
slobodnih asocijacija, koju je primenjivao na svojim pacijentima. Udobno
zavaljeni na kauču pacijenti bi, bez cenzure i osuđivanja, govorili šta
im pada na pamet i spontano bi se pojavljivali sadržaji koji su bili
potiskivani i odstranjivani iz svesti, a koji su bili uzrok njihovih
psihičkih simptoma.
Frojd je na osnovu snova i slobodnih
asocijacija otkrivao šta je to što muči ljude, a ne priznaju sebi i
drugima. Jedna njegova pacijentkinja je, na primer, imala problem da su
joj ruke bile oduzete od lakata naniže, tako da nije mogla da obavlja
posao daktilografa, iako se način na koji se oduzetost manifestovala
nije mogao pripisati fiziološkim uzrocima t.j. oštećenju živaca.
Koristeći ove tehnike, Frojd je otkrio da ona zapravo ne želi da radi
ovaj posao, ali, na svesnom nivou, smatra da mora, pa je svoje
nezadovoljstvo nesvesno manifestovala na način da ne može da pokreće
ruke i tako nije u stanju da obavlja posao. Sukob između zahteva svesnog
i nesvesnog dela psihe se često manifestuje kroz konkretne simptome, u
ovom slučaju kroz oduzetost ruku.
Manifestni i latentni sadržaj sna
Frojd je razlikovao manifestni i latentni sadržaj sna. Manifestni
sadržaj je ono što se u snu naizgled odigrava, a latentni sadržaj je ono
skriveno, što treba da otkrijemo. Pošto u snu cenzura svesnog uma
slabi, naše potisnute želje i sadržaji se ušunjavaju u san i prikazuju u
obliku simbola. Ipak, cenzura nije potpuno otklonjena, jer da jeste,
potisuti sadržaji bi se direktno otkrivali. Ali često nismo u stanju ni u
snu da se na direktan način suočavamo sa onim što ne prihvatamo na
svesnom nivou, pa koristimo simbole kao prenosnike važnih značenja. Ovo
je bilo veoma važno otkriće moderne psihološke nauke.
Jung je
dalje razvijao teoriju snova, dajući im više univerzalni značaj. Za
Junga snovi ne predstavljaju samo potisnute seksualne i agresivne
konflikte i želje, već predstavljaju sve važne poruke koje naše nesvesno
koristi da nam pomogne da postanemo svesni važnih delova psihe koji će
nam pomoći da budemo celovite ličnosti. Za Junga je veoma važan bio
pojam individuacije. Individuacija je razvoj ličnosti u kojoj su delovi
psihe u harmoničnom skladu, a ličnost je zaokružena. Snovi predstavljaju
delove psihe koji se nisu dovoljno razvili, pa snovi imaju
kompenzatornu funkciju. Takođe, Jung je smatrao da kroz snove ne
dobijamo samo poruke našeg individualnog nesvesnog dela ličnosti, već i
poruke iz kolektivnog nesvesnog.
Naime, svaki čovek je,
zapravo, i proizvod svih prethodnih generacija i nosi u sebi kolektivno
sećanje svojih predaka. Ta sećanja se često u snovima pojavljuju u vidu
arhetipova ili slika koje su karaktristične za sve ljude, ali svaki
čovek razvija te slike u skladu sa svojim posebnim, individualnim
iskustvom. Tako imamo arhetip majke kao brižnog i zaštitničkog subjekta
karakterističan za sve ljude, ali ga svi mi bojimo svojim iskustvom i u
snovima doživljavamo na svoj način. Saznanje da su svi ljudi, kroz
kolektivno nesvesno, na neki način povezani, takođe je bilo veoma
značajno, posebno za otkrivanje simbolizma sna.
Kada osoba
sanja neki životno važan san, Jung je to nazivao „veliki san“ i smatrao
da osoba u formi arhetipa dobija poruke iz kolektivnog nesvesnog, koje
mu pomažu na putu do individuacije koja je, na kraju, navažniji zadatak
svakog čoveka. Smatrao je da svaki san ima svoju formu u vidu
ekspozicije sna ili predstavljanja scene sna, zatim razvoj u kome se
nešto dešava, kulminaciju sna i na kraju, razrešenje u kome se daje
rešenje neke kritične situacije. Nešto slično kao kod bajki i priča
koje, opet, imaju veze sa našim kolektivnim nesvesnim. Snovi su vodiči,
za Junga, i ne treba ih zanemarivati. Često nam otkrivaju kuda treba da
idemo.
Između verovanja i nauke
Vrlo često i sami nismo svesni da, zapravo, znamo više nego što
mislimo, a to se može otkriti u našim snovima. Tu se nauka i narodna
verovanja slažu. Imamo određene sposobnosti na osnovu kojih možemo da
pretpostavimo kako će se neki događaji ili situacije odvijati u
budućnosti, a snovi mogu da nam ih otkriju.
Mnogi ljudi se
obraćaju sanovnicima da im pomognu u tumačenju simbola snova. Sanovnici
su zbirke protumačenih simbola sna koji se prenose sa generacije na
generaciju i deo su narodnog predanja I tradicije. Da li ima istine u
onome što kažu sanovnici? Prema rečima doktora Ivana Nastovića,
specijaliste kliničke psihologije, u sanovnicima se obično simboli
tumače uniformno, dakle za sve ljude isto. Jedan te isti simbol u snu
može da ima sasvim različita značenja za različite ljude. Značenja snova
se otkrivaju na osnovu ličnih asocijacija snevača i zato su sanovnici
često pogrešna rešenja. Sanjati voz za nekog može da bude povezano sa
nekim prijatnim sećanjem iz detinjstva, a za nekog drugog može značiti
želju za putovanjem.
Sanovnici obično navode jedno tumačenje za
sve snove sa datom simbolom. Takođe, doktor Nastović smatra da nesvesno
ne može da laže. Dakle, ono što nam san poručuje je lična istina. Za
razliku od svesti, koja je sklona manipulaciji i obmanjivanju, nesvesno,
putem simbola, otkriva ono što je istinito, makar bilo i neprijatno za
nas. Zato se snovima posvećuje velika pažnja u praksi kliničke i
dubinske psihologije. Takođe, nije lako tumačiti sopstvene snove. Marija
Lujza fon Franc kaže:” Kao što ne možemo da vidimo svoja leđa, tako
često ne možemo ni da sagledamo sami smisao našeg sna.” Zato se i Jung
često obraćao svoijm učenicima da mu pomognu u tumačenju njegovih snova.
Da li snovi mogu da budu prekognitivni? Odnosno, da li možemo
da predvidimo neke događaje na osnovu naših snova? Ljude obično najčešće
i zanima ta vrsta snova. Čak se često snovi koji imaju sasvim drugačiju
funkciju u sanovnicima tumače kao prekognitivni. Jung je smatrao da u
svakom čoveku postoje određene prekognitivne forme, t.j. određena
apriorna znanja koja nisu povezana sa iskustvom. Oslanjajući se na ove
neistražene delove naše ličnosti, on je smatrao da postoje snovi kojima
možemo da predvidimo neke buduće događaje i da nas naše nesvesno može
upozoriti na neke buduće događaje ili situacije. Vrlo često i sami nismo
svesni da, zapravo, znamo više nego što mislimo, a to se može otkriti u
našim snovima. Tu se nauka i narodna verovanja slažu. Imamo određene
sposobnosti na osnovu kojih možemo da pretpostavimo kako će se neki
događaji ili situacije odvijati u budućnosti, a snovi mogu da nam ih
otkriju.
Snovi i ozdravljenje
Da su snovi zaista važni za ljude potvrđuje i doktor Berni Zigel u
svojoj knjizi “Ljubav, medicina, čuda”. Ovaj onkolog se bavio lečenjem
bolesnika od kancera, često u terminalnoj fazi. On je pristupao svojim
pacijentima na neuobičajen način, koji je uključivao odnos prema bolesti
kao poruci tela da nešto nije u redu. Nakon što bi zajedno otkrivao sa
svojim pacijentima šta za njih znači bolest i na koji način je povezana
sa njihovim dubinskim verovanjima, često bi tražio od svojih pacijenata
da mu ispričaju neke svoje snove koje smatraju važnim. Na osnovu
zajedničkog tumačenja snova pacijenti su mogli da dođu do potisnutih,
neizraženih emocija vezanih za svoj život i bolest, kao i do saznanja
koji bi im tretman najviše odgovarao u borbi protiv bolesti. Koristeći
crteže i snove pacijenta, doktor Zigel je, svojim jedinstvenim
pristupom, uspeo da postigne neke zadivljujuće rezultate u borbi protiv
raznih oblika kancera. Snovi su često put ka nečijem srcu.
Koliko pažnje treba obraćati na snove? Da li je, kao što se kaže, san
laža, a Bog istina? Da li je religioznim ljudima dozvoljeno da tumače
snove?
Prof. Vladeta Jerotić smatra da na snove treba obraćati
pažnju, ali ne treba precenjivati njihov značaj. Prof.Jerotić navodi
primere tumačenja snova koja potiču još iz Starog zaveta. Neki
duhovnici, kao što je Sveti Jovan Lestvičnik, smatrali su da se ne treba
baviti snovima i da snovi nepotrebno zaokupljaju duh monaha koji su
pozvani da se tokom dana bave molitvom.
Drugi, opet, kažu da
snovi mogu da poručuju nešto važno, kao što je smatrao i vladika Nikolaj
Velimirović: ”Neka vam snovi budu učitelji. Snovi opominju, nagrađuju,
kažnjavaju, predskazuju.” Izgleda da su snovi značajni za čoveka i
njegov put ka individuaciji. Za tumačenje snova je potrebno imati
odgovarajuće znanje, intuiciju, empatiju. Tumačenje snova počiva na
razumevanju drugog. Ako se otvorimo za njihove poruke, mogu nam biti od
velike pomoći.
Izvor: Adrijana Pejaković, Danas (Autorka je dipl.psiholog, psihoterapeut u edukaciji / TA Centar)