Početkom
mjeseca Ambasador SAD-a u BiH Michael Murphy i šef Delegacije Evropske unije u
BiH Johann Sattler poslali su pismo premijeru Federacije Nemrinu Nikšiću i
njegovim zamjenicima. U pismu se navodi kako bi FBiH trebala dati prioritet
uspostavi zakonskih okvira koji će omogućiti javno-privatno partnerstvo i
koncesije te potaknuti privatna ulaganja.
“Konkretno,
koncesije za rad aerodroma se ne mogu dalje racionalno odgađati”, navodi se u
pismu dva ambasadora.
Ovu ideju
podržao je i ministar komunikacija i prometa BiH Edin Forto. On je, bez dileme,
za davanje aerodroma pod koncesiju.
“Država BiH
ne posjeduje nijedan aerodrom, ali ono što smo prepoznali kao svjetski trend je
nešto o čemu treba razmišljati”, rekao je nedavno Forto aludirajući da
aerodrome treba dati pod koncesiju.
Da li je
potrebno i opravdano aerodrome u BiH dati pod koncesiju, što je preporuka
ambasadora SAD-a i EU u BiH, pitali smo i stručnjaka za avijaciju Alena
Šćurica. On kaže da bi bila odlična vijest kada bi aerodromi u Tuzli, Banjaluci
i Mostaru dobili koncesionara jer bi to bitno pomoglo ovim aerodromima da
porade na toliko potrebnoj infrastrukturi i da dobiju bitno kvalitetniji manadžment.
“Ja sam
uvijek govorio da se mali aerodromi moraju dati pod koncesiju ako ima
zainteresiranih koncesionara. Nažalost za male aerodrome ih obično nema. No, za
Sarajevo to nije tako. Aerodrom Sarajevo je strateški objekt od državne
važnosti. I takvi objekti se ne daju pod koncesiju. Vrlo loši primjeri
koncesija u Zagrebu, Beogradu, Skopju i Prištini, te prodaja aerodroma u Ljubljani
su najbolji dokaz toga”, smatra Šćuric.
No,
tuzlanski aerodrom je 2007. imao zainteresovanog koncesionara.
“Koji je bio
spreman u prvih šest mjeseci da investira 50 miliona eura. Bio je spreman da
bazira svoje avione, svoje najjeftinije gorivo. Ali kad su pregovori krenuli u
detalje, kad je došlo do pitanja vlasništva aerodroma, ispalo je da smo mi
korisnici, a ne vlasnici aerodroma. To je u vlasništvu Ministarstva odbrane BiH
jer je pravni sljedbenik od SFRJ. U ZK je upisan SSNO Zemun, a Paddy Ashdown je
dao zabranu raspolaganja vojnom imovinom. Dok god se to ne riješi, mislim da
nema pretpostavki za koncesiju aerodroma Tuzla. Moralo bi se prvo vidjeti o
kome se radi da bi mogli pričati o razvoju”, rekao je za Buku direktor JP
„Međunarodni aerodrom Tuzla“Dževad Halilčević.
Veliki
potencijal tuzlanskog aerodroma je i to što se nalazi, dodaje Halilčević, na
takvom geografskom položaju da su njegovi korisnici i državljani susjednih
zemljamalja: Hrvatske, Srbije, pa i Crne Gore. Sve to bi moglo biti atraktivno
za razvijanje biznisa. Zainteresovani koncesionari, bilo javni ili privatni,
mogli bi osim profita doprinijeti i povećanju broja avionskih linija,
uposlenika, te pomoći domaćem turizmu. No, ostaje problem pravne prirode.
“Vlada Tuzlanskog
kantona je osnivač i vlasnik Javnog preduzeća “Međunarodni aerodrom Tuzla”, koji
je zapravo korisnik na osnovu sporazuma koji je potpisan s pravom korištenja i
pravom gradnje. Niko ne želi da investira tamo gdje neko može doći i reći to je
naše vlasništvo”, upozorava Halilčević na potencijalne probleme.
No, za
stručnjaka za Avijaciju Alena Šćurica to nije problem, ako postoji volja
vlasti.
“Nije to
prepreka. Imate niz aerodroma mješovite prirode koji su u isto vrijeme vojni i
civilni i otišli su u koncesiju. Primjeri u regiji su Zagreba, Skopje i
Priština. U Zagrebu se napravila ograda prema vojnom dijelu, a uzletno-sletnu
stazu koriste zajedno”, kaže sagovornik Buke.
Banjalučki i
aerodrom u Mostaru su zapravo aerodromi koje treba staviti pod koncesiju, a
posebno mostarski koji ne uspijeva zaraditi ni plate radnika. Živi od
finansijskih injekcija vlasti.
U 2020. i 2021.
godini J.P. “Međunarodna zračna luka-aerodrom Mostar” d.o.o. Mostar
poslovao je u minisu, a prema podacima stranice za praćenje uspješnosti
poslovanja “Company Wall” gubici u ove dvije godine su 1,6 miliona maraka.
Stoga je jasno da ovom aerodromu koncesionar može biti jedini spas, no pitanje
je li takav aerodrom ikome interesantan. Meta koncesionara je, smatra Šćuric,
sarajevski aerodrom.
“Nažalost vjerujem
da je Sarajevo meta koncesionara, i rekao sam kada se radi o koordiniranoj
akciji SAD-a i Europske Unije to je gotova stvar. Lokalni političari tu neće
moći ništa napraviti. To je već odlučeno
kod vlasnika moći”, smatra Šćuric.
Upitan da li
bi bilo zainteresovanih investitora kada bi i vlasti htjele dati aerodrome pod
koncesiju, odgovara: “Za Sarajevo bi svakako bilo zainteresiranih. I to više
njih. Za ostala tri aerodroma teško.”
Inače,
postoje dvije vrste koncesionara. Privatnici i javne firme, uglavnom iz drugih
država. Neki od aerodroma u regionu su godinama pod koncesijom. VINCI Airports
potpisao 2018. preuzeo upravljanje aerodromom “Nikola Tesla” na 25 godina, dok
je francuski konzorcij ZAIC od 2013. godine 30-godišnji koncesionar zagrabačkog
aerodroma. Šta bi za bh. aerodrome značio dolazak koncesionara?
“Sve ovisi o
koncesionaru. U Ljubljani je primjer po kome je novi vlasnik Fraport toliko
loše radio posljednjih godina da je Ljubljana na samom dnu Europe. Samim time
putnici nažalost putuju preko Zagreba, Venecije i Beča. Tu svakako putnici
dobili nisu. Nešto presretna okolnost za putnike nije ni zagrebačka koncesija”,
ocjenjuje Šćuric.
Upitan da
prokomentariše mali broj letova sa sarajevskog aerodrome prema evropskim destinacijama
Šćuric kaže: “Sarajevo bi svakako trebalo imati bitno više letova prema Europi.
Letovi prema Bliskom Istoku su istinski fascinantni, ali prema Europi ih
istinski ima premalo. Ipak niz kompanija leti prema Europi: Lufthansa,
Austrian, Swiss, Eurowings, LOT, Norwegian, TUI, Wizz Air, Aegean, Air
Montenegro, Air Serbia, Croatia Airlines, te ove kompanije imaju 15 linija. To
je ipak bitno više nego ima većina aerodroma u regiji.”
Dok su
najveće šanse da se aerodrom u Sarajevu prepusti koncesionarima, promjena
upravljačkih prava i investicije najpotrebije su onim manjim i gubitaškim
aerodromima.