U posljednje vrijeme je u trendu da se političko-ideološki drugari jedni drugima obraćaju preko novina i portala. Da li su se posvađali ili nemaju vremena od posla, ne zna se? Ne tako davno i vlasnik Nezavisnih novina Željko Kopanja odlučio je preko svog lista da podvuče crtu Miloradu Dodiku i kao prijatelj i kolega zatraži od predsjednika da od sebe odagna kriminalce i sumnjive likove. Pukao mu valjda film, ko će znati.
Evo prije neki dan, vodeći se ovom praksom, i bivši direktor Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove, Dr. Tihomir Gligorić, odlučio je da predsjedniku Srpske, Mili Dodiku, uputi otvoreno pismo. Zamjeri Tiho Mili da je ovaj ogrezao u korupciju i kriminal, te da ga je razočarao i kao čovjek i kao partijski kolega.
Dosadilo je Mili. U zadnje vrijeme svi, i lideri suprotstavljenih stranaka, i politički analitičari, i profesori sa fakulteta, i novinari, i ljekari, i penzioneri, nema ko ga ne proziva. Pomislio je-Zašto i ja ne bih napisao jedno pisamce,narodu – i to preko Gmaila. Prihvatio se tastature , ali ga je umor ubrzo savladao. No sa prvim snom, riječi su krenule same od sebe.
Narode, kako ste?
Znam da ne živite dobro, mada meni i nije toliko loše. Imam fotelju, prijanja mi dobro uz tijelo, družim se sa domaćom i svjetskom elitom, kulturnom i političkom, viđam se sa lijepim ljudima i ženama, sportistima od imena, poznatim glumicama i režiserima, ulažem tuđe pare u svoj ugled, kud će mi bolje?! Ali baš zato što je meni jako dobro vi ne možete da živite ljudski. I ja bih se loše osjećao da nad glavom imam ovakvoga predsjednika kao što sam ja, ali tako vam je grah pao pa trpite.
Logično je i razumljivo da niste zadovoljni životom i da vam je prikipilo. I meni bi, iskren da budem, prikipilo da sam na vašem mjestu, a kako sve ovo izdržavate meni stvarno nije jasno.
Znam da krpite kraj sa krajem. Znam da nemate ni za šećer i ulje, a kamoli za duhan i kafu. Znam da nema posla a samim tim ni para i da ste u velikoj depresiji. Sve znam, dobro sam upućen, ali šta vam ja mogu sami ste sebi birali put. Vjerovali ste mi na riječ kada sam vam rekao da ćete živjeti bolje, ali moje je da obećavam a ne da nekome ispunjavam želje. Tako vam je to u politici.
Pjevao sam pjesme koje ste htjeli da čujete. Možda ste mislili da je meni Mitar Mirić omiljeni pjevač i ona njegova pjesma ”Ne može nam niko ništa…’’ Ma jok! Meni je omiljena grupa EKV i pjesma Dum, dum, jer ja, iskreno govoreći, jedino želim da vladam. Ali šta ću moram da izigravam budalu ispod šatora i da se prilagođavam ukusu naroda.
Iskren da budem i meni je dosadilo ovo vladanje nad vama. Mislim, kao što ste vi zaslužili boljeg predsjednika, da sam i ja zaslužio bolji narod. I ja bih više volio da sam rođen u Švedskoj, pa da sam tamo premijer ili predsjednik. Ili da sam kralj, još bolje. Ali nisam. Primoran sam da živim u ovoj Bosni i da vičem kako volim Srpsku. Da foliram kako ne znam da RS nije država i da nisam svjestan kako mi BiH daje mogućnost da se bavim politikom i da budem čovjek od moći i funkcije.
Mislite li da je meni prijatno što se petljam sa svakakvim kriminalcima prihvatajući njihove usluge i poslovne saradnje?! Mislite da je meni milo što me zovu Mile Ronhil i povezuju sa kojekakvim Đukanovićima i Radončićima. Jest’ malo sutra! Pa i ja jedva čekam da se sklonim u onaj svoj mali kućerak od par stotina kvadrata na Dedinju i da se ne bakćem sa svakojakim barabama. Da odem u penziju i da ne razmišljam o ničemu, a naročito ne o vama!
Eh, da sam bogdo premijer Švedske ili da sam Njemački kancelar, vjerujte da mi do lopovluka ne bi bilo. Dobar je tamo standard nema potrebe da se čovjek kompromituje. A zeznuta je i policija. O zatvorima da ne govorim. Uostalom, tamo je i narod drugačiji. Ne bi on meni dao da se ja igram sa njim kao što sa vama zvrčke pravim. Znaju oni udarit po mandatu svakog ko im o novčaniku i standardu radi.
Mene ustvari i čudi kako to da imam ovako odvezane ruke da sa narodom, to jeste sa vama, činim ovakve ludorije. Ovo što vi trpite niko trpio ne bi i da vam iskreno kažem malo sam zbog toga i razočaran na sve vas. Vi ste zapravo moje najveće razočarenje, jer dozvoljavate da vas muzem kao kravu.
Predsjednik Mile