– Šta kažeš ti, trafikant na ove objavljene izvatke iz
deklasificiranih dokumenata CIA-e o ratovima u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini?
– Kažem kako bi bilo lijepo da sve tajne službe uslišaju želju Mate Granića da svi dokumenti o ratu u BiH budu objavljeni.
– Zašto samo o ratu u BiH, a ne i o ratu u Hrvatskoj?
– Pitaj Matu Granića. To je njegova želja.
– A kad je to poželio? Je li kad je uhvatio zlatnu ribicu?
– Ne, nego kad je Večernji list njega uhvatio za izjavu o ovih 300
dokumenata što će ih Bill Clinton svečano predstavit 1. listopada.
– Pa šta kaže naš najdugovječniji ministar vanjskih poslova? Je li
istina da su američki diplomati bili zaprepašteni kad im je Tuđman nakon
Oluje otvoreno – i kako u dokumentima CIA-e piše: „besramno“ – rekao da
BiH treba podijelit između Hrvatske i Srbije?
– Granić kaže da su to podaci iz njemačkih izvora, a da je samo
politika na uspostavi mira u BiH koju je Tuđman vodio skupa s Amerima
bila službena.
– Je li to naš vrli Očenašek hoće reć da je Tuđman ipak htio podijelit BiH s Miloševićem, ali tek onako neslužbeno?
– Ne podmeći Mati Graniću! On je, kako sam kaže, u svojstvu ministra
vanjskih poslova uredno i „gotovo svakodnevno surađivao s SAD-om,
odnosno američkim državnicima, na vojnoj, obavještajnoj i diplomatskoj
razini“.
– I nijednom im u tim svakodnevnim kontaktima nije prenio Tuđmanovu
želju da se BiH podijeli, pa su američki diplomati pali na trepavice od
zaprepaštenja kad su to čuli od samog Tuđmana?
– A zašto bi im Granić prenosio Tuđmanove želje, kad vidiš da je to gospodin predsjednik bez ikakvoga krzmanja uradio sam?!
– A je li Tuđman bio zaprepašten zaprepaštenjem američkih diplomata?
– Zbog čega bi on bio zaprepašten?
– Zbog njihovog neznanja. Ja bih se na njegovom mjestu ne samo
zaprepastio, već i ozbiljno iznervirao. Rekao bih im: „Gospodo
Amerikanci, kakav je to pristup poslu?! Šta radi ta vaša CIA?! Brifira
li vas uopće prije nego što vas pošalje na teren? Pa kome ja već
godinama govorim – CIA-i ili zidu – da tu Bosnu treba podijeliti?!“
– Daj, molim te, nemoj mi tu konstruirat i izmišljat!
– Ništa ja ne izmišljam, ja samo zamišljam Tuđmanov pravedni gnjev u
trenutku kad shvati da Ameri pojma nemaju šta on zapravo radi i da
svojom ignorancijom obezvrjeđuju čitav njegov dugogodišnji trud. Jebote,
sve je na vrijeme rekao, čak i snimio i dao da se stenografira, a
gospoda se nisu udostojala ni ovlaš prelistat ono što im je servirano!
– O čemu ti, čovječe, govoriš?
– O njihovom uvredljivom i ponižavajućem nemaru prema nagomilanom a
nesavladanom gradivu. Zar je Tuđman još 1991. u vjetar govorio:
„Razgraničenje u BiH ćemo postići zbog toga što to odgovara i Srbiji i
Hrvatskoj podjednako, a muslimanska komponenta zapravo i nema drugog
izlaza nego da prihvati to rješenje.“? Zar je CIA-i bilo teško
instruirat američke diplomate da prigodom dolaska u Hrvatsku trebaju
naizust znat onu Tuđmanovu maksimu izgovorenu iste te 1991. da „opstanak
BiH kao samostalne i suverene, sve kada bi bio moguć, ide u svakom
slučaju na štetu hrvatskog naroda, onemogućava normalno teritorijalno
ostvarenje hrvatske države“? Zašto im netko nije nacrtao gdje je taj
potez od Novog Travnika, preko Viteza i Busovače, pa do Mostara, na
kojemu se – kazano Tuđmanovim riječima iz 1993. – rješavalo „pitanje
budućih granica hrvatske države“, da se ne brukaju kad sa svojim
zaprepaštenim facama stanu pred hrvatskog državnika?
– Ali to je bilo davno, prije potpisivanja Washingtonskih sporazuma.
Tuđman je poslije ipak govorio drugačije… Nije spominjao podjelu BiH.
– Ma šta drugačije?! Nisi ti valjda američki diplomat pa da ne znaš
da je i u lipnju 1994. diplio kako bi „najoptimalnija solucija bila da
je Hrvatska Republika Herceg-Bosna obuhvatila još ono što smo htjeli i
što smo pod svaku cijenu branili – Lašvansku dolinu, pa da to
priključimo Hrvatskoj“!
– Ali ja znam i da se Tuđman tih dana hvalio kako je baš u
Washingtonu postignuto čudo: da je „samostalnoj i suverenoj nezavisnoj
Hrvatskoj dana na upravljanje polovica Bosne“ i da je to „nešto najviše
što smo mogli postići“. I znam da je 1995. u siječnju, dakle, mjesecima
prije nego što su mu stigli ti zaprepašteni američki diplomati,
uvjeravao grintavo hrvatsko izaslanstvo iz Federacije BiH kako su „taj
nejedinstveni Zapad, nejedinstvena Europa, nejedinstvena Amerika, jedino
bili suglasni i jedinstveni u tome da nama preporuče i da inzistiraju
na toj Federaciji“, da su ti zapadnjaci najzad „čak jedinstveni u tome
da treba postići razgraničenje između Federacije i srpskog dijela“, te
da se „nitko od njih ne bavi idejom da bi se mogla zadržati cjelovita
Bosna, osim nekih naših hrvatskih politikanata koji ništa ne razumiju“.
– Onda su ti zaprepašteni američki diplomati još dobro i prošli. Ja
bih ih na Tuđmanovom mjestu glatko otpravio: „Gospodo, niste vi nikakvi
američki diplomati, nego najobičniji hrvatski politikanti, te stoga
budite tako ljubazni pa se gonite u tri CIA-e materine koje su vas ovamo
poslale!“
Novi list, 24.09.2013.