Kada para u budžetu nema za sve, ima i onih koji su spremni da podijele svoje. To je uradio profesor Džemal Mulić, koji je odlučio da svoju platu gotovo prepolovi, kako zarade njegovih kolega ne bi bile umanjene. Kako kaže, nije želio da smanji primanja drugima, već je odlučio da ih umanji sebi, kako bi zaštitio svoje radnike.
“Teška su vremena i moramo biti odgovorni prema radnicima. Nadam se da u budućnosti neću biti primoran da sebi smanjujem platu a ni drugima. iskreno, nisam očekivao ovakve raskcije jer ovo nisam radio iz populističkih razloga već sam samo to smatrao normalnim i svojom odgovornošću. Ja sam taj koji treba da zaštiti radnike i čak i da im poveća platu”, rekao je Mulić.
Sociolog Ratko Božović kaže da je ovaj primjer pravi i da bi ga trebalo slijediti, jer pokazuje da ništa nije izgubljeno. On dodaje da nije slučajno što je ovaj gest učinio čovek iz biblioteke, jer je to mjesto na kome su knjige i mudrost.
“Kad se pojavi čovek sa takvom dimenzijom, dimenzijom nesebičnosti ili solidarnosti prema drugima i za druge,mi onda imamo malo poverenja da nije sve izgubljeno. To znači da postoje ljudi koji su dobar primer da su drigačiji, da su različiti, da su bolji i da su najbolji”, kaže on.
Božović smatra da bi ovakvi primjeri solidarnosti prema zaposlenima umanjili nezadovoljstvo radnika koji već godinama trpe posljedice ekonomske krize.