U Hrvatskoj se “Ulične svjetiljke” distribuiraju u Rijeci, Zagrebu, Splitu, Varaždinu, Zadru, Puli, Karlovcu i Vinkovcima. Zagreb trenutno ima 12 beskućnika prodavača kojih je prije prošle zime bilo više, ali su mnogi zbog hladnoće odustali od ulične prodaje.
Cijena časopisa je osam kuna, s tim da prodavači pri preuzimanju plaćaju četiri kune, dvije kune dobivaju od prodaje odmah, a dvije kune ostaju na njihovoj štednji koju mogu podići kad odluče napustiti rad u udruzi.
Svakog radnog dana prodavači se sastaju na adresi Kaptol 9, u franjevačkom samostanu, gdje im jedan volonter dijeli novu količini časopisa s kojim onda idu na ulicu. Dok čekaju, prilika je to za razgovor i razmjenu važnih informacija.
Jedan od beskućnika prodavača pronašao je posao čišćenja za nekolicinu i dogovaraju se kad i tko će doći raditi, razgovaraju o visini dnevnice, hoće li biti plaćen obrok itd. Neki dan su radili, sklapali šatore, kod čovjeka koji im je za četiri dana platio 400 kuna i dao im jesti i piti.
Prodavačica “Uličnih svjetiljki” Ljilja Plačković porijeklom je iz Vinkovaca gdje je 2006. dobila otkaz, a bila je jamac u banci za kredit od 21.000 eura. Preselila je potom u Zagreb gdje je dvije godine sakupljala plastične boce po kontejnerima za smeće.
Upoznala je tada beskućnika Slavena koji ju je uputio u “Ulične svjetiljke” i od tada radi kao prodavačica. Trenutno živi u stanu u zagrebačkoj Dubravi kojeg joj plaća jedan čovjek, ali ovaj mjesec, kaže Ljilja, nije platio, i ne zna ni sama što će dalje biti.
„Nekad se zaradi 50-60 kuna, nekad ništa. Jučer nisam ništa zaradila“, kaže Ljilja koja nema zdravstveno osiguranje, a ima 29 godina radnog staža. Njezin muž koji se ubio, bio je hrvatski branitelj i imao je status. Ljilja među svojim dokumentima u urednoj fascikli pokazuje odbijenicu za penziju od pokojnoga muža.
Željko Benić, također iz Vinkovaca, godinu je dana u “Uličnim svjetiljkama”. Od prodaje zarađuje samo za svoje troškove, za kruh i mlijeko, kaže. Istjeran je van iz obiteljske kuće i tako je završio na ulici.
Na pitanje gdje spava, Željko odgovara: „Vozikam se po tramvajima, autobusima, nekad prespavam u parku. Bilo je dobro prenoćište u Jukićevoj ulici kod Sestara Milosrdnica, ali je sad puno, a navodno se zatvara.“
Željko ima 20 godina radnog staža na ciglani pored Vinkovaca, bio je branitelj godinu dana, ima status, ali nema osnove za penziju. Kaže da je silom situacije došao u Zagreb.
„Ova država većinom finansijski pomaže Istru i Dalmaciju, a manje za Slavoniju“, kaže Željko.
Valentino Finrik volonter je porijeklom iz Bihaća, student teologije i filozofije koji već dvije godine volontira s “Uličnim svjetiljkama”. Časopis nema stalnoga donatora i izvor prihoda. Ulični suputnik se kao udruženje prijavljuje s projektima na natječaj, ali ove godine su im primanja bila vrlo mala.
Svi podaci o ovoj udruzi, kao i račun na kojeg donatori mogu uplatiti pomoć za tiskanje časopisa, nalaze se na adresi ulicnisuputnik.hr.