Ja imam san, predsjedniče Dodik! San koji će se ostvariti za najviše desetak dana. Naime, kako sam saznao, Republikom Srpskom će krajem maja poteći nafta. Prava pravcata nafta. Tečno crno zlato. Znam da su sve oči uprte u Vas i čudne ruske kamione koji već dvije godine burgijaju od Potkozarja, preko Prnjavora, pa sve do, evo, Semberije i teritorije uz rijeku Savu, tamo oko Šamca. Još deset dana i došao je kraj nepravednoj i ničim izazvanoj krizi, koju su strani plaćenici i domaći izdajnici htjeli da iskoriste i pokušaju da poljuljaju integritet i teritorijalni suverenitet Republike Srpske, što će reći, Vas lično. Neće im uspjeti, poštovani Predsjedniče.
Ni sanjali nisu defetisti, hejteri, lezilebovići i izdajnici da nam pod nogama kulja nafta! A, Vi ste to vrlo dobro znali. Osjetili ste onim šestim, sedmim čulom u kom grmu leži zec ili ti nafta. Svojim čeličnim pogledom ste, takoreći, izrašljarili istu!
Dobro, nećemo reći da nije bilo malih geostrateških pogrešaka, ali i ljudskog faktora u mašenju lokacije. Ljudske bahatosti, Predsjedniče. Bilo je to još u novembru 2011. godine. Zaboravilo se. Ali ne treba zaboraviti da je ruski istraživač, a koji bi drugi, u zaseoku Dvorani, započeo tada istraživanja oko potencijalnih nalazišta nafte u našoj Republici Srpskoj. Ali, avaj, našli su se na meti lopova. Nepoznata osoba, ili više njih, ukrali su 50 metara kabla za ispitivanje nafte, u vlasništvu ruskog preduzeća „Kalinjingrad”. Neke budale čobani pokrali su kablove koji služe baš za lociranje naftnih polja. Lokalci ili strani plaćenici, nećemo saznati.Valjda se zbog nedostatka tih kablova prvo malo burgijalo po Potkozarju, pa se tek onda prešlo na Posavinu.
Kabl koji je ukraden, kažu ruski terenci, nema neku pretjerano visoku cijenu, ali je na jedan dan obustavio sve radove oko istraživanja terena. Ipak, Rusi su vrlo brzo dobili nove kablove, pa je istraživanje na ovoj trasi nastavljeno. Kasnije je nastavljeno, ali na drugoj lokaciji. Na ovoj, kao što rekoh, nije bilo nafte.
– Rusi došli da traže naftu, a neki odavde kradu kablove! Ma, to nema nigdje – kazali su konsternirani mještani, koji su, ne budi im zapoviđeni, obustavili i sjetvu i žetvu, nadajući se da će Rusi baš na njihovoj poljani, umjesto bundeve, iskopati koji barel nafte.
I možda sad, Predsjedniče, neki zlobnici misle da tjeram šegu. Ali nije tako. Evo, Ministar industrije, energetike i rudarstva RS Željko Kovačević reče prije par dana da bi bušenje trebalo početi krajem maja u selu Obudovac, a krajem trećeg kvartala započeće proces bušenja i druge bušotine na teritoriji Bijeljine. On je naglasio da je u dosadašnje aktivnosti “Jadran naftagas” uložio oko 14,8 miliona KM, dok će u 2013. godini biti uloženo još oko 25,5 miliona KM.
– Istraživanjem nafte i gasa započeo je novi investicioni ciklus u Republici Srpskoj, kojem je prethodila procedura dodjele koncesije. Projekat istraživanja i eksploatacije nafte i gasa predviđa investiciju od oko 345 miliona KM i otvaranje oko 500 novih radnih mjesta u procesu eksploatacije – rekao je Kovačević.
Vidite kako Ministar Kovačević ima san. Pardon, viziju. Pardon, realan cilj. Milioni, stotine miliona će biti uložene, a pola hiljade ljudi naći će radno mjesto na obudovačkim naftnim poljima. Ako to nije vizija, ne znam šta je!? To je taj novi impuls.
Doduše, bilo je zlih jezika koji tvrde da se na ovim prostorima već više od stoljeća traži nafta, da su je tražili geolozi SFRJ, američki i sovjetski naučnici i da su shvatili da je skuplja pita od tepsije. Zamislite, molim Vas, zaključili su da će biti skuplja sama iskopavanja od količne dobijenog crnog zlata. Ali, sad nema šale. Tu je preduzeće ”Jadran naftagas”, koje sa svojim uber-mašinama burgija !
Inače, preduzeće “Jadran-naftagas”, kao zajedničko čedo rusko-srpskog prijateljstva Naftne industrije Srbije i ruske kompanije “Zarubežnjeft”, i Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva potpisali su 26. septembra 2011. godine ugovor o koncesiji za istraživanje i korišćenje sirove nafte i gasa na teritoriji Srpske, kojim se ova kompanija obavezala da će u istraživanje ugljovodonika u Srpskoj uložiti 229 miliona dolara, od čega 40,7 miliona za istraživanja i 188,3 miliona dolara za eksploataciju.
Po svemu rečenom, Republika Srpska će konačno postati balkanski Dubai. Meka. Dobro, ne Meka, nego Sveta Gora balkanske petrolejske industrije. Ne treba ni sumnjati da će cijene nekretnina otići do neba, da će životni standard da probije stratosferu realnog života i da će svaki republikosrbijanac postati šeik. ‘Ajde de, četovođa. Tako mislim ja rab božiji, ali što je važnije, tako misli i Ministar Kovačević.
Pa veli:
– Promijeniće se geostrateški položaj RS u pozitivnom smislu. Povećaće se punjenja budžeta RS i fondova, a istraživanje i eksploatacija nafte i gasa takođe će uticati na povećanje broja zaposlenih i potražnju za kadrovima iz oblasti rudarstva i naftne geologije, ali i drugih pratećih struka. Realizacija projekta uticaće i na razvoj infrastrukture i na razvojne planove lokalnih zajednica, u kojima će se odvijati konkretne aktivnosti.
Ima zlobnika koji bi na sve ovo dodatli, kako je revizorska kuća Deloitte utvrdila je da su ukupni gubici Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu sa krajem prošle godine dostigli 455 miliona maraka, te da je samo u 2012. godini neto gubitak iznosio preko 50 miliona maraka.
Ti isti nikogovići tvrde kako se u zaključcima revizije navodi kako je brodska rafinerija u potpunosti zavisna od matičnog, ruskog investitora Njeftgazinkora, koji se obavezao da pruža finansijsku podršku i u ovoj godini.
Po tome ispada, da i ako se nađe nafta sve pare idu Rusima na prebijanje dugova.
Ali, nećemo slušati sitne duše, kad nafta počne da šiklja
Naše je da izdržimo tih desetak dana dok crni mlazevi ne zaparaju nebo nad Posavinom. Deset dana. Pa, majku mu, mogao je ovaj narod da izdura rat, posljeratnu pljačku, pardon privatizaciju, otimačine, namještene tendere, partokratiju, nepotizam, korupciju, bijedu, poniženje, jad i čemer svakovrsni. Trpi i mudro glavu saginje. Još deset dana, a onda Feniks od Srpske ustaje i postaje Azerbejdžan naš domaći. Ima da Evroviziju dovedemo, da ostvarimo sve svoje srpske i ostale snove. Da vazdignemo zadužbine, da podignemo stadione, da betoniramo, asfaltiramo, neimarišemo. Svi zajedno, dok nam crvenim krvnim zrncima petrolej i venama ne poteče.
I nema nikakve zlobe u ovom pisanju.
Nego, vidim da su režimski mediji stisli i ne osjećam niti oduševljenje, niti euforiju koja će zavladati početkom juna. A, ja sam tu, samo da razdrmam ovaj zamrli defetistički puk, što samo mrmlja i buni se u sebi, a ništa ne radi. Ono, ni nema posla, ali šta ima da mrmlja. Nezahvalni narod.
A, nisu ni svjesni kakva ih raskoš čeka od juna. Treba to, moj Predsjedniče i moj Ministre, prvo pripremiti, pa naučiti na raskoš. Ne zna ovdašnja stoka, koja se narodom zove, ni šta je DSG mjenjač, niti šta su plaže na Palma de Majorci, niti kako opremiti vilu na Dedinju i Senjaku, gdje su stanovi sa najljepšim pogledom na Kipru…. Treba to pod hitno pripremiti za navalu bogatstva.
Sad će juni, samo što nije. Pišem ovo u želji da se gore navedene vizije ostvare, ali i da ovaj dokument ostane zapisan, kao vječna podrška vašem vizionarskom radu, na kojem bi vam i Semir Osmanagić, sa svojim stručnim timom, pozavidio.
Vidimo se u srećnijem i bogatijem junu.
Još samo deset dana. Pa neka zlobnici pocrkaju od muke!
Da li Rafineriju Brod čeka stečaj?