Lažemo o svojim godinama. Lažemo iz sažaljenja, iz prostog nestašluka, da iskoristimo ljude, da dobijemo izborne glasove, da započnemo rat. Lažemo iz straha….. i lažemo, samo zato, da bi lagali.
Laganje, poput smijeha, ljudska je odlika. Ljudska bića, oduvijek, lagala su sama sebe, a i druge. U laži, riječi postaju kreativni alat.
Laži koristimo kao oblik napada, i kao oblik odbrane. Laži. Laganje. Lažljivci s crvenim nosevima. U svijetu nikada nije bilo toliko laži, kao u ovim vremenima. Laže se masovno, iz minute u minutu.
Lavine laži prekrivaju svijet, uzrokujući ljudsku patnju i suučesništvo. Laži se proizvode u velikim količinama, i serviraju se masama u pisanoj riječi, slikama, zalogajima zvuka. Tehnički napredak postoji u službi laži.
Svi mi nosimo “crveni nos” sa sobom, da nas spasi od istine. Mala laž tu i tamo ne može ubiti nikoga. Ili možda može?