Publika u Novom Sadu, Kraljevu, Kragujevcu, Nišu i Bujanovcu nakon projekcije filma Ponovo zajedno (10 godina nakon rata) imaće jedinstvenu priliku da učestvuje u razgovoru koji preispituje mogućnosti dijaloga između mladih ljudi čiju su prošlost odredili ratni sukobi na Kosovu.
Haukelandov dokumentarac, koji je izazvao ogromno interesovanje beogradske publike tokom festivala u novembru 2012, prikazuje susrete grupe albanskih i srpskih studenata koji su se desili u dva maha, jedan neposredno pred bombardovanje 1999. i drugi deset godina nakon toga. Da li je dijalog između Srba i Albanaca na Kosovu moguć i može li ikako da se iskorači iz okvira politike koja je u prošlosti duboko kontaminirala živote mladih, onemogućujući ih da u sadašnjosti vide mogućnost pomirenja i saradnje?
Reditelj Jun Haukeland i akter filma Dr Stajner Brin koji je 2009. godine nominovan za Nobelovu nagradu za mir zajedno sa moderatorom razgovora – selektorom i direktorom projekta Slobodna zona Rajkom Petrovićem, pokušaće da iznova preispitaju mogućnosti dijaloga i argumentacije sukobljenih strana.
Projekcije filma kao i prateći razgovori biće, osim u večernjim satima, organizovani i za učenike lokalnih srednjih škola.
Turneja festivala tokom aprila, maja i juna organizuje se u čak 35 gradova, a pored filma Ponovo zajedno (10 godina nakon rata), među odabranim ostvarenjima koja će biti prikazana su i najnoviji film nemačke rediteljke Margaret fon Trota – Hana Arent, zatim dokumentarac oskarovaca Kevina Mekdonalda Marli, Nije ti život pjesma Havaja- film hrvatske dokumentaristkinje Dane Budisavljević , kao i igrani film Gospodin Lazar Filipa Falardoa.
Više o filmu
Filmu “Ponovo zajedno (10 godina nakon rata)” prethodi dokumentarac Juna Haukelanda “Prije nego što bombe padnu” iz 1999. godine o grupi srpskih i albanskih studenata sa Kosova koji se te godine sastaju da razgovaraju o situaciji na Kosovu.
Deset dana nakon tog sastanka NATO započinje bombardovanje Srbije i Kosova. Godine 2010. ista grupa, sada već ne studenata nego odraslih ljudi ponovo se sastaje.
U filmu “Ponovo zajedno” oni skupa gledaju film snimljen 1999. godine, ali su se njihovi stavovi, osjećanja i razmišljanja u međuvremenu promijenili. Rat je ostavio traga sa obe strane, i albanske i srpske, a ratno iskustvo je i ono što obe strane dele. Međutim, tumačenje bombardovanja 1999. se razlikuje. Razlike bivaju sve očitije što diskusija više odmiče. Da li bilo ko od njih može da se distancira od svega što je u međuvremenu iskusio, kako bi razgovor od prije deset godina mogao da bude nastavljen?