Nije pretjerivanje ni ovo: nikada veća i slavnija slika iz klasične evropske istorije umjetnosti nije u Hrvatskoj pokazana. Biće to izložba od jedne slike, ali nije riječ o “samo” jednoj slici, već o velikom djelu svoje epohe, i jednom od najvećih djela genija baroka, Michelangela Merisija da Caravaggia. Izlaganje slike “Večera u Emausu”, tako nam je rekao zamjenik ministrice kulture Berislav Šipuš, poklon je Italije Hrvatskoj prilikom ulaska u Evropsku uniju. Biće izložena nekoliko mjeseci.
Slika će biti u Muzeju za umjetnost i obrt, a direktor te institucije Miroslav Gašparović potvrdio je kako sliku očekuju s velikim zadovoljstvom, još razmišljaju o ambijentu u kojem će je postaviti te da će izložba biti otvorena u junu ove
Postoje dvije verzije “Večere u Emausu” koje je naslikao veliki Caravaggio, jedna je u Nacionalnom muzeju u Londonu, druga, ona koja dolazi kod nas, iz milanske je Pinakoteke Brera.
Prema nekim Caravaggiovim biografima, naslikao ju je u maju 1606. godine, dakle, pet godina nakon nastanka prve verzije slike. U tom se razdoblju skrivao kod princa Maurizija Collone, zbog ubistva Ranuccija Tomassonija, svodnika kojeg je veliki umjetnik ubio u jednoj divljoj svađi, i to tako da mu je odrezao testise. Svađa je, inače, izbila zbog prostitutke Fillide Melandroni, tako je dokazao veliki istoričar umjetnosti Andrew Graham Dixon, u BBC-evom dokumentarcu. U trenutku, dakle, dok slika ovo djelo, policija traga za njim zbog ubistva čovjeka.
Gostioničareva žena
Prema drugim je izvorima slika nastala godinu dana ranije, dakle, prije ubistva. Službene se stranice Pinakoteke Brera drže ove prve verzije, odnosno, datacije u 1606. godinu. Na slici u Londonu dva su putnika, hodočasnika koje je Isus susreo nakon uskrsnuća i nisu ga u početku prepoznali, kao što ga ne prepoznaje niti gostioničar kojemu ga odvode na večeru. Na slici iz Milana je i gostioničareva žena (to su, inače, interpretacije renesansnih i baroknih slikara, likovi bračnog para gostioničara se ne spominju u Evanđelju po Luki).
Izvor svjetlosti dolazi sa samo jednog kuta sa strane, i osvjetljava svih pet likova na slici, jednog gledamo s leđa. Caravaggio je, uostalom, jedan od najvećih majstora chiaroscura.
U prvom planu, na stolu, nalazi se mrtva priroda, koju slika posve realistično. Hrist je u Londonu prikazan u trenutku kada blagosilja kruh i otkriva svoj identitet okupljenima oko njega, a na slici iz Milana je trenutak koji je uslijedio neposredno nakon toga. Učenici su već shvatli o komu je riječ, oni sjede uz Isusa, gostioničari stoje nad njima jer su ih posluživali, svi gledaju u njegov lik.Kruh je razlomljen, Hrist mu daje svoj blagoslov. Sjede za stolom kakav je tipičan za gostionice Caravaggiova razdoblja, kraja 16. i početka 17. vijeka.
Slikarevo ubistvo
Cijeli je prizor naslikan mnogo tamnije nego u Londonu, intezitet gesta je smanjen. Upravo je ovom slikom Milano slavio 500. godišnjicu Caravaggia. Uslovno, doduše, rečeno kasnu jer je umjetnik teškog karaktera bio poznat ondašnjoj policiji po neredima i svađama, pa je umro u 38. godini života, u nerazjašnjenim okolnostima.
Naime, vrlo je vjerovatno da je bio ubijen, a njegovi su ostaci pronađeni tek 2010. na malom groblju u toskanskom mjestu Porto Ercole (stručnjaci su potvrdili sa 85-postotnom vjerovatnošću da je riječ o njegovom grobu).
Dolazi Caravaggiova “Večera u Emausu” iz Milana? To je radosna vijest – kaže akademik Vladimir Marković, autor brojnih stručnih studija o razdoblju baroka.
Riječ je o remek-djelu iz slikareve kasne faze, u kojoj on smiruje jaku plastičnu energiju kakva je postojala na njegovim ranijim radovima. Kompozicija je po rasporedu likova slična prethodnoj, onoj iz Londona, no nema jake gestikulacije niti plastične energije koja dolazi iz dubine prostora, naprijed, agresivno prema gledaocu – objašnjava oduševljeni Marković.
Tekst je preuzet iz Jutarnjeg lista