Novčanu naknadu prošle godine je u prosjeku mjesečno koristilo 1.845 otpuštenih radnika, koji su bili te sreće da su poslodavci, prije nego što su im uručili radne knjižice, za njih izmirili sve obaveze, pa tako i doprinos za nezaposlenost!
Međutim, s obzirom na to da bar jedna trećina poslodavaca radnicima ne isplaćuje redovno plate i ne uplaćuje doprinose, jasno je da su hiljade otpuštenih ostali uskraćeni za to da, poslije otkaza, bar nekoliko mjeseci ne strahuju hoće li se uspjeti prehraniti!
I u Savezu sindikata RS (SS RS) potvrdili su da zvanični broj onih koji su ostvarili pravo na novčanu naknadu, ne oslikava realno stanje. U SS RS navode da mnogi radnici, često uzalud, čekaju da se poslodavci smiluju i uplate doprinose, kako bi, u nedostatku bilo kakvog posla, bar sa biroa dobili nešto para, koje su većini nakon otkaza jedini izvor prihoda.
– Prošle godine je po osnovu tehnološkog viška i stečaja u Srpskoj bez posla ostalo najmanje 8.500 radnika, od kojih većina ne može da dobije pomenutu novčanu naknadu, jer im doprinosi za osiguranje od nezaposlenosti nisu uplaćivani mesecima, pa čak i godinama! U posebno teškoj situaciji su radnici koji su “sporazumno” raskinuli radni odnos, jer oni nemaju pravo kako na otkazni rok i otpremninu, tako ni na naknadu za nezaposlenost – naglašavaju u SS RS.
Oni koji su te sreće da mogu da ostvare ovo pravo, naglašavaju u sindikatu, mjesečno primaju iznos koji nije dovoljan za život.
– U zemljama Evropske unije, radnici koji ostanu bez posla od države dobijaju svotu kojom, dok ne nađu novo zaposlenje, mogu sasvim pristojno da žive. Kod nas to nije slučaj! Ipak, kad čovjek ostane bez posla, bolje da prima išta, nego ništa. Sindikat se izborio da se najniža naknada sa 160 poveća na 240 maraka. Jasno je da ova svota, s obzirom na troškove života, ne predstavlja neku veliku pomoć, ali je bar zagarantovana i čovek može da računa na nju – smatraju u SS RS.
Kako bi što više otpuštenih radnika steklo pravo na novčanu naknadu za nezaposlenost, u SS RS smatraju da što prije treba izmijeniti krivični zakon RS.
– U tom slučaju, svaki poslodavac koji namjerno ne isplaćuje plate i ne uplaćuje doprinose, išao bi u zatvor. Mislim da bi ovakva praksa mnoge od njih natjerala da uredno izmiruju svoje obaveze prema zaposlenima i državi, pa bi i svi radnici koji dobiju otkaz, imali pravo na novčanu nadoknadu za nezaposlenost – tvrde u Savezu sindikata RS.
Milko Čolaković, direktor Zavoda za zapošljavanje RS (ZZZ RS), kaže da pravo na novčanu naknadu, zdravstveno i PIO ima nezaposleno lice kojem je prestao radni odnos bez njegovog zahtjeva, saglasnosti i krivice, a kojem su redovno uplaćivani doprinosi. On dodaje da se iznos naknade za nezaposlenost kreće od 30 do 45 odsto iznosa plate, u zavisnosti od godina staža.
– Za lica do 15 godina staža ona iznosi 40 odsto, a za lica sa stažom preko 15 godina 45 odsto prosječne plate koju je nezaposleno lice ostvarilo u posljednja tri meseca rada. Najniži iznos naknade je 30 odsto prosječne plate u RS i ona ne može da bude niža od toga, ali ni viša od iznosa jedne prosječne neto plate u Srpskoj, za prethodnu godinu. Podsjetio bih da je lice dužno da se u roku od mesec dana od dana prestanka radnog odnosa prijavi na evidenciju zavoda i u tom slučaju naknada će mu teći od dana kada je prestao da radi. Ako se prijavi nakon isteka ovog roka, naknada mu teče od dana prijavljivanja na zavod – naglašava Čolaković.
Banjalučanka koja je zamolila da joj ne otkrivamo identitet kaže da je bez posla ostala prije dva mjeseca, od kada sa biroa mjesečno prima 240 maraka.
– Pošto imam četiri godine radnog staža, naknadu ću dobijati tri meseca. Moja plata sekretarice iznosila je 600 maraka, tako da primam 40 odsto te sume. Reč je o zaista malom iznosu, ali bar ratu kredita mogu da platim i još mi ostane za struju. Dobiću još jednu naknadu, a onda ne znam šta ću. Kredit moram da otplaćujem još godinu i po, i to mi je najveći problem, jer živim sa majkom koja ima penziju od 400 maraka, što nam je jedva dovoljno za hranu. Zvanično imam samo četiri godine radnog staža, iako radim punih 12 godina, od čega je ostatak na crno. Da sam bila prijavljena i tih osam godina, sada bih imala pravo da novčanu naknadu primam šest mjeseci. Ipak, najveći problem je što su mali izgledi za novo zaposlenje. Dva mjeseca prelistavam oglase, raspitujem se i obilazim preduzeća i radnje, ali bezuspješno – kaže naša sagovornica.
Ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS Petar Đokić nedavno je poručio da će Vlada RS u ovoj godini obezbijediti 20 miliona maraka, kojima će direktno podstaći novo zapošljavanje i očuvanje postojećih radnih mjesta u Srpskoj.
– Za 2013. godinu smo načinili veliki korak naprijed, jer smo obezbijedili dodatnih osam miliona, u odnosu na ranija dva miliona maraka. Procjena je da ćemo od sredstava ZZZ RS u ovu svrhu obezbijediti deset miliona maraka. Vlada RS odlučna je da i dalje podstiče nova zapošljavanja i očuva postojeća radna mjesta u Srpskoj – rekao je Đokić.
Milić: Stvarni trošak mnogo veći!
I predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS Ranko Milić priznaje da bi pravo na naknadu imalo više radnika, da im poslodavci uredno izmiruju doprinose.
– Poslodavci u velikom broju slučajeva nisu krivi zbog toga, jer mnoga preduzeća usljed krize otežano posluju i tu se malo šta može uraditi. Ipak, u ovoj priči su najoštećeniji upravo radnici koji su dobili otkaz, a zbog neuplaćenih doprinosa nemaju pravo na naknadu, što bi ZZZ RS trebao da uvaži i pomogne tim ljudima. Takođe smatram da bi država morala više računa da vodi o raspodjeli sredstava za zapošljavanje, jer dosadašnje mjere nisu dale nikakav rezultat, osim povećanja nezaposlenosti. Mislim da bi najbolje bilo da se od para namijenjenih za subvencije napravi nekoliko proizvodnih preduzeća, gde bi posao našao priličan broj građana, a na taj način bismo i smanjili prekomjeran uvoz roba, što je slučaj bio od sada – naglašava Milić.
Tekst je preuzet sa Press Online