Sadik Ahmetović, ministar sigurnosti, u svom audiju
Q7 u prosjeku prelazi 200 kilometara svaki dan u godini i u autu provede
najmanje tri sata dnevno. Zamjenica Zlatka Lagumdžije, ministra vanjskih poslova, Ana Trišić Babić,
svakog radnog dana u automobilu provede najmanje četiri sata odnosno
svaki dan putuje razdaljinu od Neuma do Tuzle, pišu revizori u svom
najnovijem izvještaju.
Bosanskohercegovačke institucije imaju 3.549 vozila koja vrijede 25
miliona maraka. Samo u prošloj godini potrošeno je 18,5 miliona maraka
na nabavke novih vozila, registraciju i osiguranje, gorivo, održavanje,
pranje i parkiranje, najnoviji su podaci revizora.
Oni su došli do podataka da se, osim ovih troškova, u institucijama
za prijevoz javljaju i drugi troškovi kao što su naknade za prijevoz na
posao i sa posla, korištenje privatnih vozila u službene svrhe,
rent-a-car i taksi. Više od polovine vozila se koristi za putovanja
osoblja a samo 40 posto su auta potrebna za profesionalno obavljanje
posla poput policijskih i vojnih vozila. Ured za reviziju institucija
Bosne i Hercegovine zaključio da je upravljanje voznim parkom u
institucijama BiH ne osigurava efikasno i ekonomično korištenje javnih
sredstava.
“Na našim prostorima se pravo upotrebe službenih vozila često veže
uz status i predstavlja svojevrsni imidž rukovodećih osoba”, pišu
revizori u svom izvještaju.
Novi ministar, novo auto
Kupovina auta posebna je priča. Nijedna od 68 državnih institucija
nije definisala kriterije nabavke vozila. Auta se mijenjaju i kupuju
nova i bolja nakon dvije ili tri godine bez obzira u kakvom su stanju
ili koliko su prešla.
“Najčešća situacija nabavke novih auta je kad se mijenja rukovodstvo
institucije”, zaključuju revizori i dodaju kako se kupovine auta
dogovaraju na internim sastancima a kasnije se za to traži novac iz
budžeta.
Ne čudi zato podatak revizora o prosječnoj starosti službenih
automobila. Za obične građane u Federaciji auto je u prosjeku staro 17
godina. Državni službenici se brinu da prosječna starost njihovih vozila
nikako ne pređe devet godina. Takav prosjek osigurava se i godišnjom
stopom amortizacije od 15 posto što im već nakon sedam godina omogućava
da kupe novo vozilo koje nas u prosjeku košta 40.000 maraka što je
potpuno opremljen nov golf šestica. To je prosjek!
U institucijama se, kažu revizori, može pronaći i poneko staro vozilo
poput golfa dva koji se više ne proizvodi ali su tu i novi volvo XC60,
bmw petica ili audi A6. Auta mlađa od osam godina uglavnom nisu prešla
više od 80.000 kilometara. Među vozačima u našoj zemlji za takva se auta
uglavnom koristi izreka – nisu se još ni razradili. Nešto starija auta
na svom brojaču imaju dodatnih stotinu hiljada kilometara.
Posebno je zanimljiv podatak revizora da više od 80 posto svih
automobila koristi samo deset institucija. Tri institucije nemaju niti
jedno auto dok je više od polovine institucija za sebe nabavilo manje od
pet službenih limuzina.
“Nisu nam prezentovane nikakve analize, niti su nas institucije
uvjerile da su uspostavile bilo kakve kriterije opravdanosti nabavke i
zanavljanja voznog parka”, pišu revizori u svom najnovijem izvještaju.
Halo taksi
Kada se park već obnovio onda je šteta da se ne koristi pa tako neka
vozila gotovo da i ne miruju. Više od polovine šefova institucija koje
vode našu državu smatra da službena auta treba koristiti 24 sata dnevno.
Na taj se način koristi 350 vozila. Četvrtina institucija je
predvidjela korištenje službenih vozila za odlazak i dolazak na posao,
navode revizori uz objašnjenje da takav luksuz imaju šefovi, njihovi
zamjenici, šefovi kabineta, glavni inspektori te pomoćnici šefova.
Državi se jednostavno nije dalo popravljati 95 automobila i oni sada propadaju na parkinzima.
“Do dana izvještavanja, ova vozila nisu prodata i dalje se nalaze u
institucijama BiH (vlasništvo su institucija, a fizički se nalaze na
nekom ugovorenom parkingu), te umjesto da se prodajom ostvari priliv
sredstava u budžet, njihova vrijednost opada, a stvaraju i druge
nepotrebne troškove (kao što su troškovi parkinga)”, tvrde državni
revizori.
Glomaznom državnom aparatu hiljade vozila nije dovoljno pa su u toku
2011. godine platili 3,5 miliona maraka svojim radnicima koji su
koristili privatne automobile u službene svrhe. Nerijetko se uz sva
dostupna službena vozila koristi i taksi. Tako je 2010. godine
taksistima plaćeno više od milion maraka. Za taj novac su po cijenama
taksija u Sarajevu, gdje su njihove usluge najskuplje u BiH, mogli 25
puta obići zemaljsku kuglu.
Putnim nalozima koje su kontrolisali revizori vozači službenih
automobila mijenjaju geografiju naše države. Tako na jednom putnom
nalogu put od Sarajeva do Banje Luke i nazad ima 390 kilometara a na
narednom 300 kilometara više.
Službenik Direkcije za civilno zrakoplovstvo u martu ove godine
napravio je više od dvije hiljade kilometara za jedan dan putujući od
Sarajeva preko Mostara do Banje Luke i nazad u glavni grad. Revizori,
istina, nisu pojasnili da li je putovao autom ili letjelicom ali su
dokazali da je tog dana u knjigovodstvu registrovao radni dan u
kancelariji.
“Pažljivom analizom i drugih dokumenata u institucijama, utvrđeno je
da su osobe koje su upravljale vozilima, u radne dane odlazile u mjesto
prebivališta, a u isto vrijeme koristile naknadu za smještaj i
odvojeni život”, navodi se u izvještaju.
* Primjer dobre prakse, za registrovanu kilometražu na navedenoj relaciji.
** Osoba na koju glasi putni nalog je prema evidenciji taj dan bila prisutna na poslu.
Niti jedan od 150 istraživanih putnih naloga nije popunjen ispravno,
kažu revizori i dodaju kako putne naloge niko ni ne kontroliše. Brzim
pregledom samo nekoliko naloga revizori su pronašli prakse korištenja
službenih auta tokom vikenda i godišnjih odmora, točenje goriva u
vrijeme kada je auto bilo na parkingu te jedan je vozač uspio i to da u
isto vrijeme vozi dva službena auta Direkcije za koordinaciju
policijskih tijela i Ministarstva civilnih poslova.
U odnosu na njega drugi uposlenici voze znatno manje. Svaki je
državni uposlenik u 2011. godini službenih vozilom prešao oko 1.300
kilometara i potrošio 111 litara goriva, navode revizori.
Sadik Ahmetović, ministar sigurnosti, u svom je audiju Q7 prošle
godine prešao više od 70.000 kilometara. U prosjeku je to gotovo 200
kilometara svaki dan u godini.
“Da su se vozila samo kretala putem van naselja gdje je brzina
kretanja ograničena na 80 kilometara na sat, vozila bi svaki dan u
godini bila u upotrebi oko 3,3 sata, odnosno najmanje 2,4 sata”,
izračunali su revizori.
Zamjenica Zlatka Lagumdžije, ministra vanjskih poslova, Ana Trišić
Babić, u martu ove godine prešla je gotovo osam hiljada kilometara. To
znači da je svakog radnog dana u mjesecu u autu provela najmanje četiri
sata ili da je svaki dan putovala od Neuma do Tuzle, pišu revizori.
U rijetkim trenucima kada se ne koriste službena auta državnih
institucija uglavnom su parkirana na parking u garaži zgrade Parlamenta i
Vijeća ministara ali i na obližnjem parkingu.
“Služba za zajedničke poslove imaju i malu radionicu za sitne
opravke vozila, ali se usluge ove radionice slabo koriste”, navode
revizori uz dodatak da insitucije koriste usluge ovlaštenih servisa.
Na kraju svog iscrpnog izvještaja revizori kritikuju Vijeće ministara jer nije uradilo ništa da smanji troškove.
“Ako samo 10 posto kilometraže načinjene u 2011. godini nije bilo u
funkciji poslovanja institucija BiH, onda se može reći da su troškovi
korištenja službenih vozila bez troškova amortizacije mogli biti niži
za najmanje milion KM”, kažu revizori koji institucijama savjetuju da se
riješe većine službenih auta jer je jeftinije plaćati uposlenicima da
koriste svoja auta.
Tako bi godišnji troškovi iznosili 11 miliona maraka u odnosu na
sadašnjih 13. Za dva miliona uštede mogla su se, naprimjer, nabaviti 82
potpuno nova vozila prilagođena ratnim vojnim invalidima. Ili 24 nova i
potpuno opremljena vozila hitne pomoći. Ili deset novih autobusa za
gradski prevoz običnih građana.
Spisak svih vozila u državnim institucijama.
Tekst je preuzet iz Žurnala