Meri Cetinić: Potraži me u predgrađu
Ova dvorišta, puna neba i ptica
uđu ko muzika stara
nekud duboko u nas
i tu uvijek ostanu
Potraži me u predgrađu
na ulici, na raskršću
gdje mi je jorgovan rasuo perle
gdje nam je proljeće dotaklo usne
i pobjeglo
Potraži me u predgrađu
kraj vlakova što prolaze
bit ćemo sami u svitanje dana
bit ćemo sami u pjesmama ptica
ko nekada
Drijemaju jedra od rublja i cvijeća
čekaju vjetar da nekuda plove
čujes li, naše nas predgrađe zove
traže te kuće i ulice stare
Potraži me u predgrađu
poljubi me u sjećanju
bar onih sati kad ostaneš sam
ako me sada još imalo voliš
potraži me
Ti nemaš prsten sa našeg vjenčanja
al’ pamtiš strehu na kraju grada
bez mnogo cvijeća, bez vela i zlata
bila sam s tobom sretna ko nikad
Potraži me u predgrađu.