Ovo je prva izložba u Njemačkoj koja se fokusira na mračne strane romantizma i njegovo zavještanje, najočiglednije u kasnijim djelima simbolista i nadrealista.
Preko 200 eksponata svjedočanstvo je fascinacije koju su mnogi umjetnici osjećali prema mračnom, tajanstvenom i zlokobnom. Osim izvanrednih djela iz stalne postavke muzeja, izložene su i pozajmice iz Prada, Luvra, Umjetničkog instituta u Čikagu i Muzeja d’Orsi.
Dela Goje, Johana Hajnriha Fislija (aka Henrija Fuselija), Vilijama Blejka, Teodora Žerikoa, Ežena Delakore i Kaspara Davida Fridriha pokazuju drugačiji duh romantizma koji je osvojio Evropu krajem 18. vijeka.
U 20. vijeku u istom pravcu nastavili su Dali, Magrit, Paul Klee i Maks Ernst.
Njihova djela govore o usamljenosti i melanholiji, strasti i smrti, fascinaciji hororom i iracionalnosti snova.
Mnogi umjetnički pravci predstavljeni ovde potekli su od poljuljanog povjerenja u prosvetljenu i naprednu misao koja se nametnula nakon Francuske revolucije krajem 18. vijeka – prvobitno slavljene kao zore novog doba.
Krvavi teror i užas koji su uslijedili donijeli su mnogo patnje i izazvali slom društvenog poretka u velikom dijelu Evrope.
Kada su otkrivene mračne strane Prosvećenosti u svoj njenoj žestini, došlo je do razbijanja mnogih iluzija. Mladi književnici i likovni umjetnici okrenuli su se drugoj strani razuma. Užasi, misterije i groteske poljuljale su nadmoć lepog i bezgrešnog. Privlačnost legendi i bajki i fascinacija Srednjim vijekom nadmetala se sa antičkim idealima.
Svetlost dana sukobila se sa maglovitom i misterioznom tamom noći.
Izložbu otvara „Noćna mora” Johana Fridriha Fislija (1741-1825), umjetnika koji se prvobitno školovao za evangelističkog sveštenika u Švajcarskoj. Ta slika postala je ikona mračnog romantizma.
Fislijevi savremenici su bili prilično uzdrmani tom slikom erotsko-demonskog sadržaja.
Umjetnikovi radovi predstavljali su stalni sukob dobra i zla, patnje i žudnje, svetlosti i tame. On je dosta uticao na kasnije kolege, naročito na Vilijama Blejka, čiji je akvarel „Veliki crveni zmaj” iz Bruklinškoj muzeja prvi put izložen u Evropi poslije 10 godina.
I druga dela svedočanstva su težnje njihovih kreatora ka mračnim, uznemirujućim temama i večitog istraživanja granice između stvarnog i podsvesnog.
Osim slika, na izložbi su predstavljene i fotografije, knjige i filmovi. Uz literaturu, film se u 20. veku nametnuo kao glavno poprište mračnog romantizma. Zlo, uzbuđenje usled straha i žudnja za užasnim i mračnim pronašli su dom u sedmoj umetnosti i filmovima kao što su “Frankenstein” (1931), “Dracula” (1931), “Faust” (1926), “Vampyr” (1931/32) i “The Phantom Carriage” (1921).