Ovako nekako su se raspekmezili lokalni borci za sve i svašta. Pitam ja vas sve – šta je tu čudno? Privatna država, sa dva privatna entiteta, ima svoje privatne zamkove. Je l’ to jasno?
Prvo, ,,Kastel“ nije nacionalno blago BiH, nego ruinirana nacionalna sramota Banjaluke. Što se tiče svadbi, pijanki i vjenčanja, toga je bilo i prije i to na tom i takvom ruiniranom Kastelu. Doduše, sad se bitnija zvijerka zavjetovala na vječno ,,DA“, pa je direktor banjalučkog Kulturnog centra “Banski dvor” Milorad Petrić dobio naredbu da se tvrđava zaključa.
Jedino što je čudno u svemu ovome – zašto se, u raspadnutom feudu, našao neko da se salonski buni na ,,zaključanost“ Kastela. Pa, te komade kamenica, koji samo čekaju da ubiju nekoga, treba pod hitno zatvoriti za sve dvonošce! I koliko je to ljudi do sada poslalo neke pritužbe Petriću za nakaradno vođenje Banskog dvora, Kastela i ostalih gradskih ,,kulturnih spomenika“? Dvoje, troje, petoro… Uglavnom, svi mogu sjesti u jedan automobil. I to mali, a ne u limuzinu za vjenčanja.
Šta je čudno što lokalni guzonja za svadbu sinovljevu zaključa Kastel, pored države u kojoj se vladinim helikopterima ide na kaficu? Šta je čudno, kad imamo prćiju koja je feud jednog jedinog čovjeka – Milorada Dodika i priležnih mu feudalčića? Kakav je problem nastao u zaključavanju jednog kaštela u državi u pokušaju, koja NEMA robnih rezervi, koja glad i žeđ septembarsku očekuje onako naivno, kao dijete rođendanski poklon?
Za to vrijeme, u jednom gradu – Zvorniku, majka i sin su našli ,,bolji smještaj za život“ – iz šupe su prebačeni pod komšijski balkon, gdje čekaju hladnije dane. Zašto? Pa, centar za socijalni rad im nije uplatio preskupih 40KM da ostanu u uđerici. Nedaleko odatle – u Višegradu niče arhitektonski mutant outleta i kvazigrada-Andrićgrad, koji će biti još ljepši i stariji od banjalučkog Kastela i gdje će se moći još povoljnije gledati filmovi, igrati videoigrice, bančiti, pijančiti i koncertovati – sve džaba, od naših para. Rebalansom budžeta, 5 miliona maraka je dodijeljeno SPC-u da se bahanališe u narednoj godini i da im se pokriju troškovi neimarisanja iz ove godine. A mi kukamo nad zaključanim vratima banjalučkog kaštela ,,Kastela“.
I dok se evropski zamkovi izdržavaju od pirova prebogate klijentele i time stvaraju samoodrživost, naš Kastel je voistinu samoodrživ. Drži ga bog na nebu i gravitacija koja još nije prešla 9,81 na Zemlji. I pitanje je dana kad će samoodrživost ovog ,,ljepotana“ pasti u ledeni Vrbas.
A za to vrijeme, lokalna kmetija, šta radi, buni se nad svadbom jednog vlastelinčića i zaključanim vratima Kastela u subotnje poslijepodne. Nemojte biti licemjerni ljudi!
Zar ne znate da je predizborna kampanja sadašnje-buduće-budućebuduće vlasti u RS ,,Moja kuća“. Dakako da je njihova, mislim kuća. Ili vaša. Zavisi čiju velikašku zastavu nosite. Elem, pošto je Banjaluka i 90% feuda SNSD-ovo vlasništvo, ne vidim ništa sporno da na jedan dan zaključaju i Kastel. Jer i Kastel je njihov, zar ne? Nije vaš. Niste vi izašli na izbore, pa smijenili vlastelu. A nećete ni na ove, jerbo su, navodno, svi isti. Stoga se pokrijte po ušima i mučite. Sačekajte 8. oktobar, pogledajte pobjednički ples i nastavite da se borite protiv ključara zamkova. I nemoj slučajno da vam padne na pamet da izađete na izbore. Mogli bi pasti vlastelinčići čaršijski, pa šta onda, sunce ti poljubim?
Onda bi mjesto apela, protesta, i kvazidemonstracija, valjalo zavrnuti rukave, pa riljati. Morao bi se zanavljati Kastel. A Danilo Lazović umro, pa nema ko da ga odmijeni u neimarstvu.
Morali bi opet raspisivati konkurs za srbijanskog ,,umetnika“ sklonog amaterskoj restauraciji o vladinom trošku. A, što? Nema ko to ovdje da improvizuje. Pa u Banjaluci se ne može održati ni zavičajno veče Zmijančana, a da bar petorica u upravnom odboru nisu iz Beograda. Takav im horoskop.
Nego, nisam primijetio da se neko bunio što je preko te iste zmijanske Manjače umjesto asfalta puko makadam, sve u 16. A puko je jer je podignut dvije godine star sloj predizbornog asfalta, kako bi se zamijenio – još tanjim. Tako vam nesrećniku putovanje po ionako nakaznom putu postaje Kamel Trofi koji je sam sebi svrha. Zaboravite i kuda ste pošli i kuda idete.
Tunel na kraju svjetlosti
Briga oko subotnjeg zaključavanja Kastela samo je pajtonovski odraz tzv. građanske svijesti, koja postoji koliko i humanoidi na Marsu, piramide u Visokom, poštenje u lokalnih vlastodržaca…i koja je, u naboljem slučaju, sama sebi svrha. Pitanje je može li i toliko dobaciti.
Žal za raspadnutom tvđavom je poput žaljenja za napuknutim escajgom na Titaniku, dok se brodina sljubljuje sa ledenim brijegom. Riba smrdi od glave, kuća se podiže od temelja i sve tako…Valjda znate. Ako znate, onda ne dajte istoj smrdljivoj ribi povjerenje, kuću gradite od temelja i urbanističke dozvole, a ne od Kastela.
Što se mene tiče, bio bih presretan da se Kastel pretvori u bordel, kockarnicu, fast fud carstvo, park zabave za odrasle i djecu i da ga možemo posjećivati uz naplatu ulaznice, jednom sedmično, a sve u cilju da ga kakav ozbiljan tajkun, koji je prevazišao feudalizam, restaurira.
Ovako, ostaje nam ,,nacionalno blago“, ,,objekat pod zaštitom države“ i ostale trice i kučine koje se kao babin zub lilaju nad ,,zgranutim i zaprepaštenim“ aktivistima.
Sa svadbom ili bez nje, otvorenog ili zatvorenog tipa – Kastel je kuća svih nas, naš obraz, na priliku našu, zapušten i upropašten.