Ne znam što je čudno u tome da je direktor Civilne zaštite na odmoru dok zemlja izgori i što je negov zapovjednik zaboravio na ulogu kojom se zimus toliko dičio. Kao da mu je udarila reklamna slava u glavu, pa je zbog glumljenja prodavača, koji važe voće i ne lijepi cijenu i kezi se svima u oči u napomenu kako smo zemlja poštenih, zaboravio sve svoje druge uloge.
Ne čudi me ni to što se Vedad, koji se trebao javiti portalu Bitno, jer je on taj koji će sve objasniti, ne javlja. On je ipak samo savjetnik ministra poljoprivrede, nakon što je savjetovao ministra industrije. A ministar poljoprivrede ionako, uz brojne titule i zadaće, nikada nije govorio o šumama. Zašto bi onda sada, kada gore?
Mi smo ipak zemlja marljivih i poštenih ljudi, a marljivi i pošteni ljudi se ne petljaju tamo gdje im nije mjesto. Da je ovo država za šumu, a ne za čovjeka, bilo bi skake po opožarenim šumama i gorama. Ovako, vlast se brine za čovjeka. I to jako dobro. Negdje su sitnim slovima napisali da su samo oni ljudi, a da smo mi svi ostali stoka, pa se shodno tome i brinu sami za sebe. I to bez greške.
Krupnim slovima napisano je da se letjelice za gašenje ne mogu nabaviti jer se neće znati čije su. No, sitnim slovima napisano je kako nabavka automobila za glavate spodobe nije nikakav problem.
Zbog toga, nemamo pravo plakati nad šumama, kad smo prestali plakati nad sobom. Nitko nam nije kriv što nam o poštenju govori čovjek koji je i trentno pod istragom zbog nepoštenja i što bi šumama i gorama i o požarima trebao misliti u trenutku kada državu blokiraju poljoprivrednici, kojima ovoga puta nije osigurao šatore.
Nitko nam nije kriv što je umjesto tjedana vatrenih stihija, glavno požarište na Ustavnom sudu gdje se ministar pravda da nije potpisao nešto što je potpisao. Nitko nam nije kriv što na prijedloge ustavnih promjena dolaze novi prijedlozi i što se priča vrti u krug.
Probijaju se rokovi po tko zna koji put. Ugroženi su narodi i ostali. Ugrožena je stoka i klokani, ali nitko nije govorio da su šume ugrožene. Jer da jeste, sigurno bi se gasile.
Sve bi lakše bilo da šume mašu zastavama i da vatrogasci nose grbove. Da nose, više bi se brinulo o njima.
Tekst je preuzet sa prijateljskog portala Bitno.ba