No i dalje se postavlja
pitanje daljeg poslovanja tog aerodroma kroz koji godišnje prođe tek
nekoliko hiljada putnika, a građani putem entitetskog budžeta vještački
održavaju njegovo postojanje.
Trenutno najviše ga koriste političari, a
dobro je i mjesto za upošljavanje stranačkih kadrova, piše Radio Slobodna Evropa.
Nakon nekoliko mjeseci neizvjesnosti Aerodrom Banjaluka uspio je dobiti
produženje međunarodne licence za rad za još dvije godine, čime je,
barem za sada, spriječeno zatvaranje tog aerodroma. No i ta dozvola je
dobijena uslovno jer se moraju izvršiti dodatne radnje da se aerodrom
prilagodi međunarodnim bezbjednosnim standardima, kaže zamjenik
generalnog direktora Direkcije za civilno vazduhoplovstvo Bosne i
Hercegovine Marinko Šimunović.
„I da do 1. 10 udovolje te zahtjeve koji su dostavljeni – koje će
oni predočiti u narednih 15 dana, a u akcionom planu će biti stavljeni
kao njihova obaveza da će uraditi“, naveo je Šimunović.
Hroničan nedostatak sredstava na aerodromu koji već godinama finansijski
kleca za ispunjenje uslova pokušava se nadomjestiti zahtjevom da se iz
budžeta Republike Srpske, uz već postojeći grant od 900 hiljada maraka,
obezbijedi i dodatnih 3,4 miliona maraka za potrebne radove. Entitetska
vlada je obećala novce i rukovodilac banjalučkog aerodroma Davorin Mihić vjeruje da će biti ispoštovani zahtjevi Direkcije za civilno vazduhoplovstvo.
„Ja se iskreno nadam da će to do marta sljedeće godine biti sve
završeno, ali kad tačno ne mogu vam ništa reći. Mi imamo sve
pripremljeno, samo čekamo taj novac i radovi kreću i od vremenskih
uslova zavisi kad će biti završeno“, rekao je Mihić.
U opoziciji smatraju da milionska ulaganja u banjalučki aerodrom u
posljednjih nekoliko godina nisu donijela ništa – osim gubitaka. Jedina
aktivna linija je do Ciriha koju održava BH airlines. Do sada je propalo
nekoliko poslova saradnje sa aviokompanijama u regionu.
„Danas niko iz Banjaluke ne koristi banjalučki aerodrom, osim,
naravno, predsjednika Republike i određenih ljudi iz vrha vlasti koji
koriste privatnu letjelicu RS-a za svoje letove. I svi koriste aerodrome
u Zagrebu, u Beogradu i u Sarajevu, što je sramota i bruka vladajućih
stranaka. Po meni bi logičnije bilo, ako je već takva situacija, da se
traži alternativa – ili da se da aerodrom nekome u zakup ili da se
pregovara s ozbiljnim low kost kompanijama i da se omogući da se uz
jeftine ili niske takse taj aerodrom bude u funkciji“, kaže poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Branislav Borenović.
Otvorenost za saradnju sa Tuzlom
Ministar saobraćaja i veza Republike Srpske Nedeljko Čubrilović tvrdi da su okolnosti te koje su odgovorne za neuspjeh dosadašnjeg poslovanja.
„Uz subvenciju koju smo imali nismo imali sreće da to opstane –
vjerovatno i zbog globalne krize i krize kod nas i u okruženju“, rekao je Čubrilović.
Ove godine navršava se i pet godina od najave gradnje aerodroma u
Trebinju i na Sokocu. No, dalje od formiranja preduzeća koja iz budžeta
uzimaju više od 300 hiljada maraka nije se odmaklo. Branislav Borenović
kaže da i to dovoljno govori o ozbiljnosti ideje.
„I tada nisam vjerovao svojim očima i ušima, ali je zaista žalosno
da se na toj priči istrajava i dalje. Evo i Hercegovci, kada god dođemo u
Trebinje, sami se ismijavaju tom sedmom čudu koje se zove aerodrom u
Trebinju“, kaže Borenović.
„Nije, brate, status kvo, pa pitate me deset puta istu stvar. Nije
status kvo, zna se, poznat je oko toga stav Vlade i traži se
koncesionar. Ukoliko se nađe, ide se u taj projekat“, rekao je ministar Nedeljko Čubrilović.
Osim banjalučkog, u Bosni i Hercegovini postoje još aerodromi u
Sarajevu, Mostaru i Tuzli. Sarajevski ima i do nekoliko stotina hiljada
putnika godišnje, mostarski doživljava pravo proljeće, jer je u prvoj
polovini ove godine, zahvaljujući vjerskom turizmu i blizini Međugorja,
kroz zračnu luku u dolini Neretve prošlo oko 40.000 putnika.
Sa aerodroma u Tuzli, slično kao na banjalučkom, ne postoji niti jedna zvanična linija. Direktor tuzlanskog aerodroma Enver Jukanović mišljenja je da bi zajednička ponuda sa Aerodromom Banjaluka pomogla oživljavanju ta dva aerodroma.
„Sudbina banjalučkog i tuzlanskog aerodroma je stvaranje nekih
pretpostavki u srednjoj Bosni, odnosno u banjalučkom okruženju za
turističke ponude, odnosno turističke atrakcije koje bi se mogle
ponuditi inoturistima – i da zajedno sa domaćim putničkim potencijalom
rade i Tuzla i Banjaluka sa niskobudžetnim prevoznicima“, navodi Jukanović.
Davorin Mihić kaže da je otvoren za moguću saradnju sa tuzlanskim
aerodromom. U međuvremenu je u pripremi i plan stalnih linija koje bi
trebale početi u martu iduće godine.
„Naš plan predviđa otvaranje linije Banjaluka – Beč, na čemu već
uveliko radimo. Konačni rezultati bi se trebali znati krajem godine.
Ostatak saobraćaja bi se sveo na čarter liniju Cirih – Banjaluka, koju
imamo i sada i održavaćemo je i dalje, i namjeravamo da pokušamo sa
Beogradom ostvariti liniju Beograd – Banjaluka“, kaže Mihić.
Dio stručne javnosti zagovara tezu da bi poslovanje svih aerodroma u BiH
trebalo biti prepušteno većim dijelom tržištu, a ne kao do sada – da
građani finansiraju gubitaše i preduzeća u kojima se zapošljavaju
stranački kadrovi.