Bivša američka državna tajnica Madeleine Albright ima najveće šanse kupiti najprofitabilniju kompaniju, kosovski Telekom, dok Wesley Clark, bivši zapovjednik NATO-ovih snaga za Evropu, ulazi u problematični posao s lignitom.
Clark želi primijeniti tehnologiju pretvaranja lignita u tekuće
gorivo, a do sada su to pokušali samo Kinezi. Mnogi tvrde da će
poslovni angažman bivšega generala tu državu pretvoriti u poligon za
eksperimentiranje, piše Jutarnji list.
Istovremeno, američki Bechtel, u saradnji s Turcima, u čijem je upravnom odboru donedavno sjedio i Jock Covley,
bivši zamjenik civilnog upravitelja UN-a na Kosovu, planira početak
izgradnje autoceste od Prištine do Skoplja, nakon što je pri kraju
završetak radova na autocesti od albanske granice do Prištine.
Posao stoljeća
Ulazak američkog kapitala na Kosovo nije neočekivan.
Posao stoljeća na Kosovu, privatizacija kosovske pošte i
telekomunikacija, nije od jučer. Riječ je o poslu koji bi Kosovu trebao
donijeti 300-400 miliona eura za koji je bio zainteresiran i Hrvatski
Telekom. U toku je novi konkurs, jer su MMF i Amerikanci kosovsku vladu
pritisli da je došlo vrijeme da se odrekne porodičnog srebra.
Zna se da je kosovska vlada prihvatila osam firmi koje su se javile
na konkurs, a neslužbeno se može čuti da je sve pripremljeno kako bi
posao dobila kompanija Albright Capital Management, u vlasništvu bivše
poznate američke političarke, koja je za mandata predsjednika Billa Clintona igrala značajnu ulogu u priznanju nezavisnosti Kosova.
Albright je i danas uticajna i ima izuzetno dobre odnose s predsjednikom Barackom Obamom, a demokrati je često konsultiraju kada je riječ o još uvijek osjetljivim odnosima na jugoistoku Evrope.
DT se povukao
Maloj državi s i dalje nedefiniranim odnosima prema susjedima
Telekom donosi pristojan profit, više od milion pretplatnika u mobilnoj
mreži i 100.000 u fiksnoj telefoniji. Ne tako davno na konkurs za
privatizaciju javili su se austrijski i hrvatski Telekom, a posao su
dobili Hrvati. Međutim, iz nikad razjašnjenih razloga posao je naglo
stao.
Deutsche Telekom, koji ima većinsko vlasništvo u HT-u, odustao
je od posla. Obrazloženje DT-a bilo je da se na Kosovu vode postupci
protiv bivših šefova te kompanije koji su bili umiješani u korupciju i
da neće dalje sudjelovati na konkursu dok afera ne dobije epilog.
Poznavatelji prilika u svijetu telekomunikacija kažu da Nijemci i nisu
bili previše zainteresirani za investiranje na Kosovu.
Prljavi posao
Uticaj SAD-a na Kosovu je ogroman i oni su od 2000. godine
najvažniji faktor u donošenju političkih i ekonomskih odluka. Tako se za
biznis zainteresirao i penzionisani general Wesley Clark, koji bi
uskoro trebao uložiti u istraživanja vezana uz lignit. Kosovo je peta
zemlja u svijetu po resursima lignita, a Clark dolazi da bi provjerio
novu tehnologiju pretvaranja lignita u tekuće gorivo.
Tehnologija je neistražena i ekološki problematična, pa mnogi
smatraju da je riječ o pravoj ekološkoj bombi koju bivši general
priprema Kosovu.
Kosovo je inače bogato i zlatom, srebrom, cinkom, a sve to Clark dobro zna, jer je dugo bio u tom području.
Priča nije posve jednostavna, kao ni sve na Kosovu. U igri su i
kosovska elektroprivreda i elektrodistribucija, a sve je premreženo i
interesima dviju velikih kosovskih porodica. Navodno ni jedan konkurs ne
može proći bez davanja velikih provizija.
To je osjetio i hrvatski Dalekovod, koji se takmičio na skliskom
terenu elektrodistribucije za izgradnju dalekovoda od Prištine do
Tirane. U konkurenciji je bio i sarajevski Energoinvest, s jeftinijom
ponudom, ali i mnogo slabijim referencama.
Na kraju je Dalekovod dobio posao, ali su Albanci tražili da
dio koji prolazi kroz njihovu zemlju realizira Energoinvest. Na čelu
stručnog tima koji je to zahtijevao bio je bivši tjelohranitelj
albanskog premijera Sali Berishe, a navodno je i
Berishin sin u Beču imao tajne sastanke sa Srbima, koji su tražili od
Tirane takvu odluku. Albanija je na kraju blokirala Kosovo, njemačka
banka koja je sve trebala financijski pratiti se povukla, a Dalekovodu
ostaje samo izgradnja do granice s Albanijom.
A onda se sve vraća najutjecajnijima, Amerikancima. Oni su i do sada
imali unosne poslove na Kosovu, poput izgradnje autoceste od albanske
granice do Prištine. Kako Bechtel uvijek u ovom dijelu svijeta ide
zajedno s turskom Enco grupom, tako je po tom modelu i do sada izgrađeno
38 kilometara, a treba izgraditi još osam. Preostaje i 35 kilometara do
granice sa Srbijom, ali nitko ne zna kada će se to graditi.
Nedodirljivi Bechtel
Amerikanci i Turci su sigurni i za izgradnju osamdeset kilometara
autoceste od Prištine do Skoplja, iako će se službeno cijeli posao
početi odvijati tek sljedeće godine. Bechtel je toliko nedodirljiv u
poslovima na Kosovu da nema nikakvih dilema da će dobiti i novi. Tu je i
određena šansa za hrvatske firme, jer Amerikanci i Turci za izgradnju
uzimaju podizvođače. Pretpostavlja se da će četiri hrvatske građevinske
firme sudjelovati u novom velikom poslu od 2013. godine.
Bez Amerikanaca je gotovo nezamislivo sudjelovanje u velikim
poslovima poput telekomunikacija i energetike na Kosovu. U konkurenciji
s Madeleine Albright ili Wesleyjem Clarkom Hrvati, ali ni bilo ko
drugi, nemaju pravu šansu, zaključuje Jutarnji list.