Osim manastira tu su i najnovije tehnološke aplikacije za brzu dojavu Sudnjeg dana, kao i pornografski besteseleri iza kojih stoji Katolička crkva.
Najava budističkog manastira Šaolin, starog 1.500 godina, da namjerava da izađe na berzu radi dodatnog prikupljanja finansijskih sredstava, izazvala je krajem burnu reakciju visokih kineskih zvaničnika.
Oni su istakli da bi to “veoma povrijedilo religiozna osjećanja građana“.
Iako na prvi pogled djeluje da se ne zna šta je u ovoj vijesti čudnije, ništa u njoj nije toliko neobično za ovog azijskog džina.
Novost u ovoj zemlji nije ni izlaženje na berzu kompanija čije je poslovanje povezano sa eksploatacijom kineske kulturne baštine. Na primjer, na Šangajskoj berzi se trguje akcijama Huangšana, ili Žute planine u provinciji Anhui, koja je pod UNESCO-vom zaštitom, a na berzi u Šenženu akcijama kompanije „Emei Šan turizam“, koja je komercijalizovala čuvenu svetu planinu Emei na jugozapadu Kine.
Međutim, čini se kako je najnoviji pokušaj poznatog religioznog svetilišta da izađe na berzu ipak prevršio mjeru. Pomenuti poslovni plan formulisale su još 2009. lokalne vlasti. Tada je i najavljen izlazak na honkonšku ili šangajsku berzu u naredne dvije do tri godine. Prodajom tih akcija moglo bi se prikupiti milijardu juana (oko 150 miliona dolara).
Planirano je da „CTS Songshan Shaolin“ kao dio svojih prihoda ima i zaradu od prodaje ulaznica za hram „Šaolin“, koje godišnje donesu 22 miliona dolara.
U planu je bilo da IPO dodatno podigne vrijednost brenda koji je stvorio Shi Yongxin, monah koji se nalazi na čelu hrama. Kritičari mu prigovaraju da je kolijevku zen budizma pretvorio u „holivudsku atrakciju“ i da se ponaša kao filmski producent koji u dvorištu hrama organizuje borilačke turnire i izbore za mis. Kritike se odnose i na Šijev način života, jer poseduje luksuzne automobile i tehničke uređaje, i nosi skupocene haljine od brokata, na kojima samo zlatni konac, kojim su protkane, košta oko 5.000 funti.
No, čini se da je kontraverzni monah biznismen puka naiva u poređenju sa pojedinim kolegama iz Katoličke crkve. Podatak da njemački izdavač „Weltbild“ odlično zarađuje na izdavanju knjiga pornografske proze ne bi čudio da kuća nije u stopostotnom vlasništvu Katoličke crkve, odnosno Saveza njemačkih biskupija.
„Weltbild“, čija filijala „Blue Panther Books“ štampa i prodaje i knjige o satanizmu, crnoj magiji i ezoteriji. Inače, „Weltbild“ zapošljava preko šest hiljada ljudi i slovi za drugog najvećeg onlajn dobavljača knjiga u Njemačkoj, odmah iza „Amazona“, sa godišnjim prometom od 1,65 milijardi evra.
Protiv takvog ponašanja Katoličke crkve su se u međuvremenu pobunili i njeni vjernici, pa je tako katolički časopis „Pur“ objavio članak nazvan „Biskupi kao porno producenti“. Crkva se nije odmah službeno oglasila, ali su zato njemački mediji nisu štedjeli na provokativnim naslovima.
Na kraju je morao da reaguje lično Papa, koji je u novembru prošle godine naložio detaljnu istragu o ovom skandalu i pokrenuo inicijativu za prodaju „Weltbilda“ do kraja ove godine.
Ipak, čini se da su u pogledu „diversifikacije“ poslovanja i podrške najnovijih tehnologija, najnapredniji američki protestanti – prije svega raznolike nove sekte, od kojih su trenutno najpopularnije one koje svaki čas najavljuju skorašnju propast svijeta.
Jedan od najpoznatijih je devedesetogodišnji evangelistički propovjednik iz Kalifornije Harold Camping, koji Armagedon najavljuje i odlaže još od 1994. godine, i mada je svaki njegov „fatalni datum“ omašio, samo u marketing je uložio milione dolara. A to je tek dio prikupljenih sredstava lakovjernih pristalica, od kojih su neki kao donaciju poklonili cjelokupnu imovinu.
Pola sata bi trebalo da bude dovoljno da se grešni pretplatnik pokaje i pridruži ostalima koji će biti spašeni. Nekoliko američkih kompanija su se specijalizovale za slanje oproštajnih e-mailova koje su njihovi klijenti, vjernici, napisali onima koji neće biti uzneseni na nebo. Naravno, naknadu vjernici plaćaju prije nego što nastupi Apokalipsa, jer bi to sa onoga svijeta, i pored naprednih tehologija, bilo prilično neizvjesno.
S obzirom da je sve više „apokaliptičara“ u današnjoj sveopštoj krizi duhovnih vrijednosti – ali i prihoda na posustalom globalnom tržištu – jadu su se dosjetile i IT kompanije. Tako je, na primjer, firma „E-Ink“ napravila aplikaciju za pametne telefone nazvanu Rapture Detector, koja će pretplatnicima poslati SMS sa najavom da za pola sata stiže Sudnji dan.
Tih pola sata bi trebalo da bude dovoljno da se grešni pretplatnik pokaje i pridruži ostalima koji će biti spašeni. Nekoliko američkih kompanija su se specijalizovale za slanje oproštajnih e-mailova koje su njihovi klijenti, vjernici, napisali onima koji neće biti uzneseni na nebo. Naravno, naknadu vjernici plaćaju pre nego što nastupi Apokalipsa, jer bi to sa onoga sveta, i pored naprednih tehologija, bilo prilično neizvesno.
Preduzetnički žar povodom smaka svijeta iskazuju i preduzeća u drugim djelatnostima. Kalifornijska kompanija „Rapture Wear“ prodaje nakit sa biblijskim stihovima, koji asociraju na Apokalipsu, za poklon dragim ali nevjerničkim osobama, koje će zato ostati na Zemlji tokom smaka sveta.
Apokaliptički biznis ne zanemaruje ni životinje. Šezdesetdvogodišnji Bart Centre, deklarisani ateista iz Nju Hempšira prodaje polise osiguranja za ljubimce ljudi koji očekuju da će biti preneseni u Raj u koji, nažalost, ne primaju životinje. Budući da su vlasnik i radnici tog “osiguravajućeg zavoda” nevernici – pa ih Sveti Petar sigurno neće propustiti u odabrano društvo – uvjerili su klijente da će se oni brinuti za njihove pse, mačke, iguane i krokodile na Zemlji, „pa makar Planetu zahvatio pakleni oganj“.
Broker sa Vol strita, tridesettrogodišnji Hristo Miškov, porijeklom Bugarin, zamijenio je njujoršku berzu monaškom rizom u jednom bugarskom manastiru i postao otac Nikanor. Na ovaj korak odlučio se, kako kaže, kada je uvidio posljedice koje je izazvala finansijska kriza, za koju je uvjeren da će na kraju donijeti dobro čovječanstvu, jer će ga odučiti od nepodnošljive grabežljivosti.