Ko bi rekao – zbog Sirije i izglasavanja Rezolucije u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih naroda. Mislim da je slučaj Sirija samo inicijalna kapsla za sređivanje i svođenje računa među političkim akterima u zemlji, istina, koji im je u predvečerje lokalnih izbora, teške ekonomske i socijalne bijede u kojoj se nalazimo, pao kao kec na desetku.
I tu je do izražaja došlo cjelokupno političko licemjerstvo, u kojem sudjelujemo zadnjih nekoliko decenija. Da cinizam bude veći, najglasniji u odbrani Ustava i zakona zemlje su oni koji ga vrlo često krše ili barem javno pozivaju na njegovo kršenje.
Da ne zaboravim ni one koji ne priznaju sopstvenu državu, a pri tome zdušno dušom i tijelom, do posljednjeg daha, brane Ustav te iste nesretne države. Naravno, kad im treba i u mjeri u kojoj je to potrebno. Puka demagogija, ali dobro zvuči.
Da ne zaboravim i one kojima je prešlo u naviku da zaobilaze zakone i procedure, jer im se žuri i nemaju vremena za proceduralne tričarije. To mi dođe kao puna usta demokratije, a nikad manje demokratije. No, demokratija ovdje već odavno ne stanuje.
Prelamanje interesa
Čak su nas prevarili i oni koji su tvrdili da su demokratičniji od prethodnika. Slučaj Sirija je više nego jasan i tu nema baš nikakvih dilema. Ministar Lagumdžija nije imao usaglašen stav Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koje je zaduženo za spoljnu politiku zemlje. A bez takvog stava, naša zemlja je „suzdržana“. Hoću reći da je Zlatko Lagumdžija prekršio Ustav, pa ako ću govoriti jezikom procedura i čisto formalistički, onda je kriv.
Namjerno ne kažem da je ministar vanjskih poslova pogriješio, jer mi je greška nekako preblaga riječ u ovom slučaju, pošto je namjera očita i jer nas je Lagumdžija odavno uvjerio da nastoji biti glavni. I upravo su ta njegova prepotentnost i namjera da gazduje očito iziritirali ostale političke vinovnike.
Slučaj Sirija prelomio je brojne interese i ko zna koji put zaredom izbacio na površinu sve naše mane. Kao da smo društvo i država sazdani isključivo od mana, slabosti, pa nas svaka sve više i više ranjava, a mi onako ranjivi, na svaku novu se upalimo kao da je prva i jedina.
Republika Srpska se ne može zamjeriti Rusiji u jeku najavljenih novih i velikih investicija, pa makar ljude ubijali na najgori mogući način. U tom slučaju nismo pretjerano osjetljivi na kršenje ljudskih prava. Putin i Rusija su nam dragi, ma šta god radili, pa je podržavanje ruskog stava u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih naroda iz Republike Srpske, samim tim i od Nebojše Radmanovića, najnormalnija stvar na svijetu. Tamo je, uostalom, dopušteno kazneno progoniti i bendove, kojima je pun kofer Putinovog vladanja, ali šta je to u usporedbi sa talasom velikih ruskih investicija i dobrih prijateljskih odnosa.
Sistemska diskriminacija
I Lagumdžijina opaska da bi glas protiv Rezolucije Nebojše Radmanovića značio da stojimo uz bok Bjelorusije i Sjeverne Koreje, više je nego licemjerna. Imaju li pravo ovdašnji politički lideri pričati o drugima u uslovima kada mi ustavno diskriminišemo sve koji nisu Bošnjaci, Hrvati i Srbi.
Ostali su sistemski i godinama diskriminisani, a politički odgovor na slučaj koji nisu u stanju riješiti su jalovi sastanci šestorke ili 6 + 1 kluba. Nije li zaobilaženje institucija i donošenje najvažnijih odluka unutar kluba ugrožavanje demokratije? Očito, nama je to dopušteno, čime se vraćam na početak ovog teksta o selektivnoj primjeni prava, procedura, Ustava i zakona.
Opet smo postali bitni punjenjem novinskih stubaca u vrijeme političke dosade, a koje umijemo popuniti samo velikom grajom, stalnim svađama, prepucavanjima i pokazivanjem mišića.
I kao što rekoh, Sirija je samo okinula obarač. Iza kulisa priprema se slatka osveta za najomraženijeg političkog partnera u Bosni i Hercegovini. U ovom trenutku to je SDPBIH i sasvim sam sigurna da će ostali politički akteri nastojati po svaku cijenu da ovu partiju izbace iz kombinatorike vladajućih. Već dugo im idu na živce, nastoje gospodariti procesima i događajima, donositi odluke u ime svih.
A dok se to ne desi, naravno uz poštivanje vrhovnog autoriteta – procedura i zakona – imat ćemo odlične teme za obračun na lokalnim izborima. I to neće, ko zna koji put zaredom, biti one koje život znače – infrastruktura, vrtići, komunalne usluge, zaposlenje.
Tekst je preuzet sa portala Al Jazeera