Kaosu bliske, zato što nije odgovarala tržištu
udaljila si se od zemlje koja ti je bila kolijevka.
Što si dušom tražila, a navodno i našla,
ništa ne vrijedi više, ni starog željeza.
Kao dužnica gola na stupu srama, pati zemlja,
a dugovala si joj zahvalnost, u svim svojim frazama.
Zemlja osuđena na siromaštvo, a njeno
bogatstvo muzeje krasi: tvoj čuvani plijen.
Oni, koji su oružanim snagama spopali zemlju
blagoslovljenu otocima, u ruksaku su nosili Hölderlina.
Jedva je trpljena zemlja, čijim si pukovnicima
dozvolila jednom da budu ti partneri savjesti.
Bespravna zemlja kojoj je pravdonoša zvana Moć
stezala remen sve jače i jače.
Antigona je tebi za inat u crnini i u zemlji je cijeloj
odjeven u tugu narod, kojem si ti bila gošća.
Izvan zemlje porodica Kreza drži
sve što zlatno sja u tvojim trezorima.
Pij već jednom! Pij!, viču klakeri,
Ali Sokrat im ljutito vrati pehar, do ruba pun.
U zboru će ti opsovati sve što jesi, oni bogovi,
Čiji Olimp oduzeti tvoja je želja.
Bez duha ćeš uvenuti, bez ove zemlje,
Čiji je duh tebe, Europo, izmislio.
S njemačkoga Anne-Kathrin Godec