Prema zvaničnim rezultatima, na referendumu je glasalo 419.240 građana ili 86,5 posto od ukupnog broja birača.
Crnogorsku nezavisnost podržalo je 230.661 građana ili 55,5 posto,
dok je za ostanak zajedničke države sa Srbijom bilo 185.002 ili 44,5 posto.
Održavanju reFerenduma prethodili su pregovori predstavnika blokova
za nezavisnost i zajedničku državu preko slovačkog diplomate Miroslava
Lajčaka, kojima je posredovala Evropska unija (EU).
U višemjesečnim pregovorima najviše sporenja bilo je oko većine koja je potrebna da bi referendum uspio.
Skupština Crne Gore usvojila je 1. marta Zakon o referendumu, koji
je dogovoren uz preporuku EU. Za uspjeh referenduma bilo je potrebno da
ga podrži 55 posto izašlih birača.
Referendumsko pitanje glasilo je “Želite li da Republika Crna Gora
bude nezavisna država sa punim međunarodno-pravnim subjektivitetom“.
Zakon je predviđao da se, ukoliko se građani na referendumu ne
izjasne protiv pitanja o državno-pravnom statusu Crne Gore, plebiscit
može ponoviti poslije tri godine.
Skupština Crne Gore je na sjednici 2. marta, na osnovu prijedloga
predsjednika Republike Filipa Vujanovića, donijela odluku da referendum o
državno-pravnom statusu bude održan 21. maja.
Za predsjednika Republičke referendumske komisije (RRK) izabran je Slovak František Lipka.
Pravo izjašnjavanja na referendumu imali su građani koji su u skladu
sa propisima o izborima imali biračko pravo. Prema podacima RRK, pravo
glasa na referendumu imalo je 484.718 građana.
Referendum je nadgledalo više od 3.400 posmatrača, od kojih 2.270
domaćih i oko 630 stranih. Izjašnjavanje građana pratilo je i više od
630 domaćih i novinara iz regiona.
Skupština Crne Gore usvojila je Zakon o državnim praznicima, prema kome je 21. maj proglašen Danom nezavisnosti.
Povodom Dana nezavisnosti, 21. i 22. maj, proglašeni su za neradne dane u Crnoj Gori.