Prvog dana suđenja krivnju su priznali bivši stranački rizničar Mladen Barišić, blagajnica Branka Pavošević, vlasnica marketinške agencije ‘Fimi media’ Nevenka Jurak te predstavnica njene tvrtke Marica Ivanković koja na sudu zastupa ‘Fimi mediju’ kao pravnu osobu. Tvrdnje tužiteljstva da su iz državnih agencija i tvrtki izvukli oko 70 milijuna kuna
odbacili su prvooptuženi Sanader, njegov bivši glasnogovornik Ratko
Maček te predstavnik i obrana HDZ-a koji tvrde da je ‘crni fond’ nastao
bez znanja stranačkih tijela.
Prvi na redu za iznošenje obrane je drugooptuženi Mladen Barišić: ‘Koristit ću zakonsko pravo i branit ću se šutnjom!’, rekao
je Barišić koji je ipak odlučio da neće iznositi obranu. Sudsko vijeće
je stoga donijelo odluku da će se čitati raniji iskazi optuženika i
pregledati snimke ispitivanja u USKOK-u.
PREGLEDAVANJE SNIMAKA ISPITIVANJA MLADENA BARIŠIĆA U USKOK-U
Sud pregledava snimku ispitivanja Barišića od 29.9.2010. godine u USKOK-u.
Prilikom tog ispitivanja istražiteljicama je rekao da je zaposlen kao
ravantelj Carinske uprave te da ima titulu državnog tajnika za što je
dobivao plaću 15.000 kuna. Naveo je da je udovac i da ima jedno dijete, da živi u stanu pod kreditom koji nije na njegovo ime. Stan je u vlasništvu Hypo consultinga, a on za njega plaća kredit. Posjeduje osobni automobil marke BMW kojemu nije znao vrijednost a također je kupljen na kredit. Drugih nekretnina i pokretnina tvrdio je da ne posjeduje.
Nakon upoznavanja s pravima, Barišić je u rujnu 2010. rekao: ‘Ja sam danas nakon uhićenja ostao u šoku i nevjerici, u potpuno sam rastrojenom psihičkom stanju i s odvjetnicima sam dogovorio da neću iznositi obranu.’
Sljedeće ispitivanje u USKOK-u dogodilo se 28.10.2010. godine kada se
Barišić branio šutnjom nakon čitanja optužbi koje su mu se stavljale na
teret. Prvi put je odlučio iznijeti obranu 3.11.2010. godine, taj iskaz je pročitala sutkinja:
‘Ja sam član HDZ-a, moj status je u stranci bio takav da nisam imao
politički status i nisam sudjelovao u donošenju odluka stranke. Od 1992.
godine radim u Carini i tada sam upoznao Sanadera koji je bio povratnik
iz Austrije. On je imao zakonskuu povlasticu unijeti iz Austrije neke
stvari bez plaćanja poreza, ja sam mu pomogao i tu smo se zbližili. Pili
smo kave, ali nisam mu dolazio u kuću. U periodu od 2002. godine, kada
se moja supruga razboljela i umrla od karcinoma, nazvao me Sanader i
ponudio mi da se više angažiram u stranci kako ne bi mislio na
tragediju. Htio mi je pomoći. Od njega sam dobivao razne zadatke – od
popravljanja prostorija stranke pa nadalje. Nitko mi osim Sanadera nije
ništa naređivao. Stranka je u početku bila u dugovima i sredstva iz
proračuna nisu bila dostatna. Od 2003. godine do 2004. godine radio sam
na financijskom ojačanju stranke – konkretno, tražio sam od prijatelja
poduzetnika da finacijski pomognu stranci za što bi dobili službenu
zahvalnicu HDZ-a. U to vrijeme sam se osobno angažirao da se stranka
vrati na vlast kako bi dobio svoj posao natrag. Na tim izborima pobjedio
je Sanader koji me kasnije predložio za rizničara stranke. (…)
Sanader je u mene imao puno povjerenje i zato me je postavio za
rizničara da bi imao potpunu kontrolu nad novcem. Zamjenik mi je bio Božo Biškupić. HDZ je imao agenciju Max Mediju od koje je HDZ imao više štete nego koristi a njoj je na čelu bio Franjo Maletić, sadašnji direktor Vjesnika. Tada sam upoznao Nevenku Jurak koju
dugo poznajem, a tada je bila u teškoj financijskoj situaciji. Počela
se baviti marketingom i žalila se na veliku konkurenciju. Ja sam se
stoga sjetio Nevenke Jurak kada je trebalo osmisliti financiranje
stranke misleći da joj stranka može puno pomoći. Mislio sam kako bi bilo
dobro da stranka pomogne Fimi mediji, a da Fimi medija pomogne stranci
tako da odvaja dio novca za HDZ. Sanader je na to pristao i osobno je
kontaktirao neke predsjednike uprava, sjećam se konkretno Josipa Protege iz
HPB-a, i tražio ih da posluju s Fimi medijom. Kasnije sam ja postao
osoba kojoj su se predsjednici Uprava javljali, ja sam zapravio bio samo
poštar i izvršitelj zadataka koje sam dobivao od Sanadera’, govorio je
tada Barišić i pojasnio kako su Sanader i Milan Bandić dogovorili funkcioniranje televizije Z1.
‘Društvo Sljeme produkcija osnovano j jer je HDZ imao 50 posto
upravljačkih prava, a Nevenka Jurak je imala ekskluzivno pravo
oglašavanja’, rekao je Barišić USKOK-u.
‘Svima je bilo jasno da Fimi Media mora raditi, iako Sanader to
nije tako javno izrekao, već u smislu sugestije. No, svi su znali da on
ne tolerira neposluh i da se za manji nepsoluh može izgubiti položaj.
I meni je bilo važno da ga nekim svojim činom ne razljutm, a bio sam mu
blizak. Njegove su se želje izvršavale, ništa se nije preispitivalo.
Bilo im je jasno s kakvom će ih lakoćom smjeniti. On je jedini o tome
odlučivao. Svi su na važnm funkcijama jako dobro to znali, i meni je
bilo bitno ono što mi Sanader naloži. Nitko niti jednu lipu nije mogao
potrošiti bez njegova odobrenja’, svjedočio je Barišić.
‘Nevenka Jurak mi je od 2005. godine do danas u ruke dala oko 35 milijuna kuna, no o tome nisam vodio evidencije niti sam imao potvrde. Najveći dio novca od mene je uzeo Ivo Sanader.
2009. godine sam mu u kuću odnio 2.000 eura jer me je tražio da
prikupim koliko god novca mogu. Rekao je da mu je novac potreban zbog
lobiranja za pregovore za ulazak u Europsku uniju.
Barišić je rekao da se krajem Sanaderova mandata ozbiljno razbolio,
dobio karcinom kojega je operirao u Austriji. Tada se htio povući iz
politike, ali Sanader nije za to imao sluha: ‘I dalje me je tražio da
obavim određene telefonske razgovore. Često mi je naređivao da mu
organiziram sastanke…’
‘Nakon što je otišao s vlasti, Sanader me više nije kontaktirao, više mu
nisam bio bitan i to me osobno povrijedilo’, rekao je Barišić u
detaljnom iskazu USKOK-a. Božo Biškupić mu je, kaže, konstantno govorio da on preuzme veći dio posla jer je ‘mlađi i ljepši’.
Nakon Sanaderova odlaska u sefu (crnom fondu) ostalo je 300.000 eura i 2
milijuna kuna u buntovima po 100 novčanica vezanim gumicama: ‘Sanader
me nakon predaje vlasti Jadranki Kosor pozvao s njima na sastanak. Ja
sam to shvatio kao primopredaju rizničara. Kada je čula koliko je novca
ostalo u sefu nije tokomentirala. Sanader joj je rekao da se izbori ne
mogu dobiti iz redovnih primanja i da iskoristi taj novac za
predsjedničku kampanju. Samo je jedna trećina sredstava bila legalna i
Kosor je tada na tu spoznaju djelovala uplašeno i nije ništa
komentirala. Meni je tada bilo jasno da je to kraj i moje političke
karijere. Moj je dojam bio da Kosor i Branko Bačić nisu
znali što s tim novcem i dugo nisu htjeli primiti taj novac. Nakon
nekog vremena su mi rekli da predam novac u stranku i ja sam to učinio.’