A šta kažete na ovo, od jednog analitičara 2001. o Appleovim planovima
da otvori lanac maloprodajnih radnji: „Dajem im dve godine pre nego što
ugase svetlo na veoma bolnoj i skupoj grešci”.
Ovaj poslednji citat je članak iz arhive Business Weeka
koji se poslednjih nekoliko dana vrti po netu. Autor je analizirao
planove Stiva Džobsa i zaključio da su nerazumni. A njegova kolumna je
puna rečenica koje, deceniju kasnije, deluju čudno.
Evo reči
bivšeg direktora finansija u Appleu, Džozefa Gracijana: „Appleov problem
je što i dalje veruje da je način da napredujete taj da služite kavijar
u svetu koji je, izgleda, sasvim zadovoljan sirom i krekerima”. A evo
saveta od autora pomenutog članka vezanog za pristup novim proizvodima:
„Dobar korak bi bio da se skine taj veo ‘tajnovitosti’ koji obavija
svako objavljivanje novog proizvoda”. Tekst se završava poentom: „Možda
je vreme da Stiv Džobs prestane da razmišlja toliko drugačije od
ostalih”.
U 2012. znamo da je Appleova maloprodajna operacija
bila impresivan uspeh. Jedan izveštaj od prošle godine pokazao je da su
te prodavnice imale bolju prodaju po kvadratnom metru od bilo kog drugog
trgovačkog lanca u SAD – sedam puta više nego Best Buy, recimo.
A što se tiče kavijara na meniju – u smislu proizvoda sa luksuznim
cenama – ili opsednutosti tajnovitošću, obe strategije su se pokazale
kao prilično dobre u danas najvrednijoj kompaniji na svetu.
Decenija „drugačijeg razmišljanja” Stiva Džobsa transformisala je IT industriju.
Ali lako je biti general posle bitke. Te 2001. u vreme ekonomske
nesigurnosti i propasti mnogih dotcom kompanija, otvaranje novog lanca
maloprodaje delovalo je smelo, ako ne i ludo odvažno. Sa prodajom koja
se selila online, mnoge radnje elektronskih uređaja su se mučile sa
profitom.
Te 2001. bilo je uvreženo mišljenje da su kompjuteri
postali uniformisane bež kutije, a protošači vrlo oprezni kad je reč o
ceni. Tako da je bilo teško shvatiti da će da upali ako im kažete da
treba da plate duplo za nešto samo zato što izgleda bolje.
Da
je Apple ostao samo kompjuterska kompanija, predviđanja iz članka bi
možda i bila tačna. Umesto toga, Džobs je uspeo da se prebaci na muziku
preko iPoda, potom na mobilne kompunikacije sa iPhoneom i, konačno, da
redefiniše značenje kompjutera nastankom iPada.
Uspeh svih ovih
proizvoda bio je ukorenjen u filozofiji kojoj se rugao nekadašnji CFO
te kompanije – da ljudi više vole kavijar od sira i krekera.
Perfekcionističko obraćanje pažnje na estetiku delovalo je pomalo
luckasto 2001. kada je industrija imala gubitak od 25 miliona dolara a
Stiv Džobs govorio hrabro o „godini punoj izazova za nas i naš biznis”.
Ali Apple je dokazao da bi ljudi platili više – mnogo više – za
proizvode koji su i lepi i funkcionalni. Kada su još i izloženi u
atraktivnim prodavnicama, za razliku od one „prodaj jefitno i baci ih na
gomilu”