Pitala sam Dodika da li je gledao film. Rekao je da jeste i da je
film odličan. Pitala sam zašto nije dozvolio da se film prikaže u
Banjaluci. Dodik je raširio ruke kao da traži pojas za spasavanje i
rekao: ”Šta hoćeš, prije par godina nisi smjela nogom kročiti u
Banjaluku, evo sada smiješ”. To je valjda značilo da treba da budem
sretna što sa svojim imenom i prezimenom te 2006. godine u Banjaluci
mogu ostati živa. Nisam bila impresionirana takvim progresom.
Članovi ekipe filma Grbavica i ja željeli smo doći u Banjaluku. Vlasnik kina Vladimir Ljevar
je rekao distributerima da ne smije prikazati film jer je Hrvat(!) pa
se boji za svoju sigurnost. U medijima je obmanjivao javnost da u
Banjaluci ne postoji interesovanje za film (iako je film na crnom
tržištu bio hit). Jadnom Ljevaru trebala je zaštita: ako Dodik u
novinama kaže da film može ići u kina, on će ga pustiti – objasnio je.
Američki ambasador Douglas Mcelhaney i visoki predstavnik Christian Schwarz-Schilling
u oficijelnim kontaktima tražili su od Dodika da podrži puštanje filma.
On im je, neoficijelno, rekao da film ne može podržati jer su izbori i Grbavica bi bila loša za njegovu kampanju(!).
Moj razgovor sa Dodikom u Banjaluci bio je prijatan; čovjek mi se
učinio razumnim i prostodušnim. Obećao je da će javno reći šta misli o
filmu i da ga ljudi u Banjaluci ipak trebaju pogledati. Dobih obećanje –
a Dodik dobi našu zajedničku fotografiju.
Samo nekoliko mjeseci kasnije, Aleksandar Stanković sa HTV-a je u emisiji Nedjeljom u 2 pitao Milorada Dodika je li gledao Grbavicu.
Dodik je rekao da nije. Stanković je insistirao: “Niste gledali film?“
“Ne”, rekao je Dodik. Svi oni koji čitaju govor tijela mogli su
‘pročitati’ migoljenje koje se dešava kada smo uhvaćeni u laži.
Tako Grbavica nikada nije prikazana u Banjaluci.
Prije par dana, u emisiji o filmu Angeline Jolie, Vladimir Ljevar je na ATV rekao da je film Grbavica
igrao sedam dana u kinu u Banjaluci. Iako svaki stanovnik Banjaluke zna
da to nije tačno, čovjek je bez ikakvog samopoštovanja javno slagao i,
što je najgore, možda čak u tu laž i povjerovao.
Godinama ponavljana laž za naratora postaje istina. Ali, uz sav
uloženi trud, ona i dalje nije istina, jer istina je provjerljiva i
dokaziva. A sve ono što je dokaz (bili to filmovi, ljudi, dokumenti…
koji mogu ugroziti laž vladajućih) ne smije doći u dodir sa glasačkim
tijelom. Građani pristaju na laži koje su lako provjerljive – što su
gluplji i neobrazovaniji, to se više boje, a laž im postaje komforni
standard.
Za laž u današnjem sistemu vrijednosti BiH ne postoje nikakve konsekvence.
Kad smo kod konsekvenci, mala digresija: znate li gdje je danas Gavrilo Grahovac,
ministar koji je zabranio snimanje filma Angeline Jolie u Federaciji?
Ja znam: Predsjednik BiH je lično intervenisao da bude postavljen na
mjesto savjetnika za film u Filmskom centru Sarajevo. Čovjeka
koji je zabranio snimanje Angelini Jolie, lažnog čuvara morala
bošnjačkih žena (bili izbori te godine!), čovjeka zbog kojeg je BiH
prikazana kao zemlja primitivnih budala – SDA je nagradila dajući mu,
nakon svega, novo radno mjesto i visoku platu.
Društvo bez konsekvenci za djelovanje je društvo bez konstruktivne
analize, sjećanja, pitanja i protesta. To je idealna ekološka sredina
svake vlasti. U njemu nema potrebe da se išta valorizuje, nagrađuje ili
kažnjava. To je društvo laži, bez odgovornosti i obaveza, pa samim tim i
bez ljudskih prava.
Čin blogerke Radost Strojnik,
koja je organizovala gledanje filma u privatnom stanu u Prijedoru, čin
je istinske hrabrosti, pobune i samopoštovanja pojedinca. Njena
generacija filmove skida s Interneta, događaje organizuje preko
društvene mreže, jer je cyber svijet u kojem žive – njihov istinski
entitet.
Godine 1968, dakle dvadesetak godina nakon Drugog svjetskog rata,
desio se studentski pokret, koji je napravio revolucionarne promjene u
našem shvatanju ljudskih prava i sloboda.
Ako bude sreće, za koju godinu doživjećemo revoluciju nove generacije
i u ovoj zemlji; Radost Stroynik, njen protest i akcija je prvi
kamenčić te moguće revolucije. Nju će pokrenuti nove generacije služeći
se društvenim mrežama u zajedničkom virtualnom prostoru. To će biti
revolucija koja će biti i antisrpska i antibošnjačka i antihrvatska
istovremeno, jer samo takva konsekventno će se baviti suštinski važnim
stvarima. I ono najvažnije: ta revolucija mora biti ubitačno istinita.
Blogerka Radost Stroynik iz Prijedora je za mene jedna od najvažnijih stvari koja se nama, građanima BiH, dogodila od Daytona*.
* Autorica parafrazira rečenicu da je Angelinin film najbolje što se Bošnjacima dogodilo nakon Daytona.
Tekst uz dozvolu autorke preuzet saprijateljskog Radiosarajeva