Većina Nijemaca živi u iznajmljenim stanovima jer nemaju dovoljno novca za finansiranje nekretnine ili strahuju da jednoga dana neće moći da otplaćuje stambeni kredit – zbog moguće bolesti ili gubitka radnog mjesta. Nijemci ne vole rizik i radije će biti podstanari nego da zbog problema sa otplatom kredita dođu na ivicu egzistencije.
Jedino je u Švajcarskoj broj vlasnika nekretnina još niži. U Španiji je čak 86 odsto domaćinstava smješteno u vlastitom stanu ili kući, u Grčkoj i Italiji je to 80 odsto domaćinstava, u Velikoj Britaniji 70 odsto, a u Francuskoj 57 odsto.
“Dojče vele” navodi primjer Bena i Eve Gosov koji su kupili stan u Kelnu. Oni su četiri sobe i mali vrt prije nekoliko mjeseci platili više od 300.000 evra. Kvadratni metar prostora koštao je 2.700 evra. Za kelnske prilike to je vrlo dobra cijena, kvadrat u boljoj četvrti tamo stoji između četiri i šest hiljada evra.
Iako u prosjeku ne zarađuju loše, mladi parovi sa malom djecom, kao potencijalni kupci nekretnina, prema pravilu nemaju ni 20 do 30 odsto sopstvenog kapitala, što je kod većine banaka preduslov za odobravanje stambenog kredita. Nekretnine su skupe, pogotovo u većim, atraktivnim gradovima kao što su Minhen, Hamburg ili Frankfurt.
Za odluku o životu u iznajmljenom stanu u Njemačkoj presudno je još nekoliko kriterijuma. U zemlji se gradi premalo stanova, a ono što se izgradi u prosjeku je preskupo većini potencijalnih kupaca.
Drugi razlog je fleksibilnost. Nijemci su mobilna nacija, često se zbog novog radnog mjesta sele u neki drugi grad. Namještaj se može ponijeti sa sobom, ali ne i stan.
Treći je razlog precizno regulisan pravni odnos stanodavaca i podstanara. U Njemačkoj se stan može iznajmiti samo nakon potpisivanja ugovora. Najmoprimci su zaštićena vrsta i njemački najmodavci ne mogu ih tek tako izbaciti na ulicu.