KADA ti zađeš u godine, ja ću biti jedna blaga padina Čerata, brda prema svetim Karlovcima i suncu… Ti ćeš znati, kamen će te podsjećati: vidiš Bože, kako ti se molim, sačuvaj mi onu koju volim”.
Na osnovu ovih gotovo testamentarnih stihova koje je Duško Trifunović u Sremskim Karlovcima zapisao u svojoj zbirci pjesama “Veliko spremanje”, njegov prijatelj Pero Zubac izabrao je 28. januara 2006. godine počivalište za svog Duleta upravo na karlovačkom brdašcetu.
Na tom mestu okupiće se danas barem dio onih u kojima je nešto posivjelo prije šest godina, na vijest o smrti jednog od najvoljenijih savremenih pjesnika. Onih, koji su stasavali uz njegove stihove, bilo da su ih upijali iz zbirki i čitanki, ili pevali sa “Bijelim dugmetom”, “Indeksima”, Jadrankom Stojković, Zdravkom Čolićem, Vajtom i “Teškom industrijom”…
Za Novosađane sa kojima je Trifunović, gotovo nečujno, proveo poslednjih 14 godina života, u petak veče u “Prometeju” priređeno je veče sjećanja na pesnika pamučne duše i još mekših stihova. Njegovi najbliskiji prijatelji: Pero Zubac, Zoran Kolundžija, vlasnik IK “Prometej” i Bogomir Mijatović, muzički urednik u Radio Novom Sadu.
MNOGI vjeruju da jedna od najlepših Trifunovićevih pjesama “Tajna veza” nosi ljubavnu poruku, a zapravo nije tako.Napisana je kao tekst za muziku jednog filma o Tahiru, čuvaru zatvora. U jednoj sceni Tahira pitaju kako je, a on zlovoljno priča kako zatvorenici odrobijaju pet, deset ili petnaest godina i odlaze, a on je, eto, osuđen da zbog posla provede nekoliko decenija u zatvoru. Tu njegovu vezu sa zatvorskim životom opjevao je Duško Trifunović.
Duško Trifunović : Grešio sam
Grešio sam mnogo i sad mi je žao,
i što nisam više, i što nisam ludje,
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji – sve je drugo tudje.
Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.
Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće,
grešio i za vas koji niste smeli,
pa sad deo mog greha niko neće,
a ne bih ga dao – ni kad biste hteli.