Pisac Ivo Balenović autor je dvaju uspješnih romana, kultnih “Metastaza”, koje je kao tadašnji liječnik objavio pod pseudonimom Alen Bović te “Ljudoždera vegetarijanca”.
Po oboma je Branko Schmidt snimio filmove, a “Metastaze” pamte i uspješnu kazališnu predstavu te više izdanja. “Vegetarijanac”, koji se bavi moralnim dnom u hrvatskom zdravstvenom sustavu, sigurno će snažno odjeknuti. Balenović nastavlja prikazivati hrvatsko društveno crnilo te svakoga dana očekuje objavu romana “Ne ponovilo se – 2084” u kojem sto godina poslije Orwella stavlja težište na reality showove te, naravno, na obitelj.
No to nije sve, vrijedni pisac intenzivno radi i na četvrtom romanu, nastavku “2084”, koji je prijavio za poticaj pri Ministarstvu kulture. Balenoviću je sada lakše pisati jer je, kako kaže u intervjuu, napustio medicinu, štoviše ginekologiju, i odlučio liječiti ljude književnošću.
Roman “Ne ponovilo se” trebao se pojaviti za Interliber, ali nije. Zašto se kasnilo i kada se može očekivati roman te tko je izdavač?
Roman radnog naslova ‘Ne ponovilo se (2084)’ pisan je konfuzno, bez unaprijed zadanog plana i programa, pokušavajući postići atmosferu reality showa i koliko-toliko proniknuti u psihu sudionika, ali i gledatelja takvih emisija, stoga je teško bilo podvući crtu pod napisani tekst i završiti ga. Situacije i likove mijenjao sam gotovo svakodnevno. Na kraju sam se morao odlučiti za određenu verziju što je utjecalo na izlazak romana. Ipak, ovi likovi će nastaviti svoj život kroz nastavke jer sam to zamislio napisati kao trilogiju. Izdavač je ‘Jesenski i Turk’, kuća koja je izdala i moj prošli roman.
Knjiga je dosta pesimistična, negativna utopija o svijetu reality showova, ispraznih pojedinaca i društvene stvarnosti kojima je ovisnost normalna pojava, obitelji i moral potpuno destruirani, a životni cilj nastup u realityju i invalidska mirovina. Smatrate li da nam se danas sprema takva društvena budućnost?
Mislim da nismo daleko od takvog načina života u kojem su uništene sve moralne vrijednosti, pojedinac sveden na broj, a zarada jedina opipljiva vrijednost za kojom težimo. Ljudi su lagano prihvatili takav način života jer je mnogo lakše (p)ostati dio čopora, slijediti vođu i tako osigurati mjesto u hranidbenom lancu, nego razmišljati svojom glavom.
U romanu ima dosta humora, i to crnoga. Čini se kao da rado miješate društveno dno i humor?
Humor je samo jedan oblik (možda najlakši i najbezbolniji) prikazivanja anomalija društvenog dna. Problem je taj što se ‘društveno dno’ proteže do samog ‘društvenog vrha’ naše zajednice i tu nastaje onaj apsurd i pitanje jesu li dno ljudi koji krše zakon iz puke nužde (ne bi li prehranili djecu) ili dobro potkoženi ugledni političari, liječnici, poduzetnici koji svjesno krše zakone u svrhu zadovoljavanja vlastitih primitivnih nagona.
Vidljivo je i da se poprilično izražavate dijaloški. Je li to pismo o namjerama za uobičajene filmske i kazališne adaptacije?
Tekst je tako pisan jer mi je kroz dijalog najlakše psihološki profilirati likove.
Tema vas je dobro zaokupila kad nastavljate na njoj i drugim romanom koji pišete. Zar se može ići i dalje od ovoga?
Ja samo pokušavam slijediti pojedine medije i njihovu moć manipulacije. Nevjerojatno je koliko daleko mogu otići u ponižavanju, omalovažavanju i kršenju najosnovnijih ljudskih prava, uz veliku podršku zajednice. Tema drugog romana je opet oblik reality showa koji nije ograničen samo na BB kuću, nego se preselio u stvaran život. Ljudska glupost i licemjerje nemaju granica.
Tašti kriminalci
Ostavljate se medicine. Koliko znam to nije ni Čehov napravio. Što je razlog? Jeste li dobro promislili, donijeli konačnu odluku? Znate li u što se upuštate?
Poznata je Čehovljeva izreka kako mu je medicina zakonita žena, a književnost ljubavnica. Ja sam odlučio rastati se od bogate, zakonite žene ogrezle u kriminal i korupciju te pokušati živjeti sa ljubavnicom, siromašnom, ali poštenom i lijepom….
Zašto ste otišli iz medicine? Ima li taj odlazak ikakve DORH-ovske posljedice? Zar je stanje toliko loše?
Stanje u hrvatskoj medicini je katastrofalno. Tragično je da je jedna malena, ali dobro organizirana skupina liječnika – kriminalaca na vodećim pozicijama. Oni nanose štetu pacijentima, poštenim liječnicima koji savjesno obavljaju svoj posao (a takvih je većina), ali i državnom proračunu jer sve njihove ilegalne radnje plaća HZZO, tj. svi mi. Iako sam već nekoliko puta javno prozvao i Hrvatsku liječničku komoru i Ministarstvo zdravstva zbog zaštite i zataškavanja organiziranog kriminala, nitko se nije uopće potrudio reagirati, premda skaču i na najmanju sitnicu uperenu protiv njihova ega. Nisu se čak potrudili niti demantirati me ili tužiti za klevetu. To je zato što je to istinita i opće poznata stvar veoma lako dokaziva. Ipak, sreća je da se većina liječnika slaže sa mnom.
Jeste li definitivno zalupili vrata ordinacije ili ima šanse za povratak? Prije ste radili kao ginekolog, a pisali kod kuće. Hoće li sada možda biti obratno?
Mislim da je moja odluka konačna. Od sada sam pisac i svoje ću romane potpisivati pravim imenom i prezimenom. Pseudonim ostavljam za ilegalni rad po hrvatskim bolnicama, što je u našem sustavu moguće.
siniša kekez
Ljudožder vegetarijanac
Kakvo je iskustvo rad na filmu? Jeste li i scenarist vlastitih filmova ili to prepuštate drugima?
Branko Schmidt koji je već snimio film ‘Metastaze’ prema mojem prvom romanu se prihvatio ekranizacije i moga drugog romana ‘Ljudožder vegetarijanac’. Film je snimljen i trenutno se radi na montaži. Na filmu sam radio kao stručni suradnik i bilo je to prekrasno iskustvo. Snimljenim materijalom sam prezadovoljan. Bit će to šokantan, brutalan, ali nažalost istinit film koji kroz pojedinca prikazuje način rada, razmišljanja i života liječničke mafije u Hrvatskoj. Ovim filmom ćemo javno progovoriti o onim stvarima koje i Hrvatska liječnička komora i Ministarstvo zdravstva zataškavaju, iako su dobro upoznati s takvim djelatnostima pojedinih svojih ‘uglednih članova’. Pisanje scenarija prepuštam drugima, tako je ‘Metastaze’ pisao Ognjen Sviličić, a ‘Ljudoždera’ Branko Schmidt.
Tekst je preuzet iz Slobodne Dalmacije