U listanju svega i svačega što se u Bosni i Hercegovini naziva viješću, naletjeh na to kako je jedna utjecajna novina ranila bjelinu papira tekstom kako John Travolta, popularni Džontra, nije bio u jednom mjestu.
Znači, vijest je da Džontra nije bio u tom mjestu, ali bi mještani voljeli da je on tu bio i još bi prodavali zemlju po kojoj je hodao. I istrpi bjelina papira vijest da se nešto nije dogodilo. Ali, kako zamjeriti, kad je u Bosni i Hercegovini vijest samo ono čega nema.
Već više od godinu dana je vijest, i to svaki dan, da nema Vijeća ministara. Nema dogovora, nema novog sastanka, nema popuštanja, nema raspodjele fotelja ni odustajanja od onoga što nekome pripada. Uglavnom, vijest je da nema. Ili da se nekom od glava koje misle za sve nas ukaže tračak optimizma. I to umjerenog.
No, s druge strane čudi što nešto drugačije vijesti da nema – plaća, posla, radnih mjesta, zdravlja, sigurnosti na ulicama, Djeda Mraza u vrtićima, odgovora od nadležnih na bezbroj upućenih pitanja, zatvorskih kazni za osuđene, suđenja za poznate kriminalce – nema odijeka i dosadi za trenutak. Tek što se isčita, vijest da netko štrajka glađu je dosadna, stara, ofucana, pa tako štrajkač glađu prije nego što pojede sendvić, ako ga ima i krene sa štrajkom, mora provjeriti da u krugu od 100 kilometara nitko ne štrajka, jer bi u protivnom njegov štrajk bio kruljenje želuca u prazno.
Ako ima sreće pa je ”mirno” oko njega, njegov štrajk ispljunut će netko na papir, postat će vijest i nakon čitanja, ni njega ni štrajka više nema.
S treće strane, zasipaju nas naslovima kako nečeg ima previše, pa i kad pomislimo da se napravio korak naprijed, doduše i korak i naprijed u ovom su slučaju u bh dimenzijama i mjerama, stižu naslovi kako nečeg ima previše.
Tako čitamo kako ima previše želje da nečiji grad bude manje nečiji, a više nečiji. Netko previše voli zemlju od onog drugog koji tvrdi da je voli previše više od njega, a onda taj netko kaže kako taj netko previše laže da previše voli previše zemlju i da je njegovo previše puno više previše.
I istrpi bjelina papira i takvu vijest kao što će istrpiti i ovo što sad čitate što možda nema previše smisla i kao što ćete prožvakati, po tko zna koji put, da dogovora nema, da previše ljudi gladuje, da se ništa ne miče. Kao što ćete prožvakati dosadni tekst da nije bezazlena stvar to što nema dogovora o proračunu i da unuke svojih unuka pretvaramo u dužnike dok ih grijemo u mošnjama koje misaono praznimo nad majkama onih zbog kojih nam je ovako.
Kao što ćete hladnokrvno prožvakati da u ovoj zemlju u kojoj mnogo toga nema ima previše jadnika, naviknutih na idole, koji čekaju da netko dođe, pa da mogu prodati zemlju po kojoj je hodao.
Kao da ne znaju da bi oni, kod kojih dogovora nema i koji kriju imovinske kartone, davno došli da se može prodati ta zemlja po kojoj eto, Džontra nije hodao.
Tekst preuzet sa prijateljskog portala www.bitno.ba