Ljudi koriste samo deset odsto mozga
Sedamdesetih godina prošloga vijeka pojavila se teorija da ljudi prosječno koriste samo deset odsto mozga, a mnogi su se nakon toga pitali što bi bilo kada bi naučili da “otključaju” preostalih devedeset odsto. Ali, sve teorije padaju u vodu jer ovo vjerovanje je potpuno netačno.
“Funkcionalna slika pokazala nam je da samo mali broj dijelova mozga ne može biti aktiviran nekim nadražajem”, tvrdi profesorka Sofi Skot sa Instituta za kognitivnu nauku Univerziteta u Londonu.
Tako su nakon nekoliko godina naučnici dokazali da i jednostavne radnje, kao što je stiskanje šake, iziskuju korišćenje više od deset odsto mozga. Skeniranjem mozga otkriveno je da veliki broj moždanih ćelija kreće u akciju prilikom planiranja i iniciranja grčenja mišića u prstima i dlanu.
Lijeva i desna strana mozga
Anatomski, mozak je podijeljen na dvije polovine – lijevu i desnu hemisferu, a između njih postoji podjela rada.
“Između lijeve i desne strane mozga zaista postoji razlika, ali ne onakva koja je predstavljena širokom broju ljudi”, kaže profesorka Skot. Sudeći prema navodima brojnih knjiga za samopomaganje, moglo bi da se zaključi da su te dvije hemisfere potpuno različiti entiteti.
Lijeva strana mozga prikazana je kao centar logike i racionalnosti, dok je desna strana mozga često opisana kao sjedište intuicije i kreativnosti. Stoga, ako ste logična osoba, reklo bi se da više koristite lijevu stranu mozga, a ako ste nježnija i umjetnička duša, jača vam je desna strana mozga. Prema ovom mitu, svi bi bili uspješniji i potpuniji kada bi naučili podjednako da koriste puni potencijal obje hemisfere.
Profesorka Skot kaže kako je istina da se pojedinci razlikuju prema tome kako razmišljaju i kako rješavaju probleme, ali to nema nikakve veze s većim korišćenjem lijeve i desne strane mozga.
“Neki ljudi bolje pamte vizualizujući informacije, dok neki, pak, bolje pamte slušajući. Postoje velike varijacije u načinima na koje primamo i pamtimo informacije. Ali zaključivanje da je lijeva strana mozga “logična”, a desna strana “kreativna” ne funkcioniše, s obzirom na način na koji mozak funkcioniše. Takođe, ovaj mit sugeriše da pojedinac jednu stranu mozga koristi više nego drugu, što nije tačno”, kaže profesorka Skot.
Dvije strane mozga međusobno komuniciraju i rade simultano putem corpus callosuma, glavnog puta koji se prenose informacije između lijeve i desne strane mozga. Obje hemisfere mozga su međusobno komplementarne i sarađuju.
Pun mjesec čini da se neobično ponašamo
Prema narodnom vjerovanju, pun mjesec je povezan s neobičnim i nesvakidašnjem ponašanjem, pa se tako s pojavom punog mjeseca često povezuje ludilo, vukodlaci i razni drugi neobični događaji. Međutim, s gledišta naučnika, uticaja punog mjeseca na ljudski mozak i ponašanje nema.
U brojnim provedenim istraživanjima naučnici nisu uspjeli da povežu događaje poput napada, hapšenja, samoubistava, trovanja, saobraćajnih nesreća i pojave psihičkih poremećaja s punim mjesecom. Erik Kadler, istraživač, kaže:
“Većina podataka ne ukazuje na to da postoji povezanost između faze mjeseca i bilo kojeg od tih abnormalnih ponašanja.”
Policajci i bolničko osoblje su česti svjedoci neobičnih događaja, a među njima postoji i veliki broj onih koji vjeruju u mit o punom mjesecu. Erik Kadler tvrdi da je veća vjerovatnost da će ljudi prilikom traumatičnih događaja primijetiti pun mjesec, nego za vrijeme mirne večeri i na taj način povezuju pun jesec s nesrećama i sličnim događajima.
Slušanje Mozarta će vas učiniti inteligentnijima
Kompozitor klasične muzike, Mocart, predstavlja središte oko kojeg je devedesetih godina prošloga vijeka nastao ovaj mit. Ljudi su počeli da jeruju da puštanje Mocartove muzike maloj djeci potiče razvoj mozga, pa ih na kraju čini inteligentnijima. Ali, za razliku od ostalih navedenih mitova, ovaj mit u sebi skriva čak i tračak istine.
Rošer, Šo i Kaj, autori istraživanja o Mocart efektu 1993. godine, proučili su uticaj Mocartove muzike na prostorno razmišljanje. U istraživanju, ispitanicima je testirana inteligencije nakon slušanja Mocarta, relaksirajuće muzike i tišine. Rezultati su za 10 bodova bili viši nakon slušanja Mocarta.
Premda je slušanje Mocartove muzike s godinama zbog ovog efekta postalo popularno, a broj roditelja koji su Mocarta puštali svojoj djeci je porastao, činjenica je, prema riječima naučnika, da bilo koja vrsta stimulišuće muzike glazbe prije testiranja mozga daje, na kraju, bolje rezultate.